Slobodan Šoja bivši bosanskohercegovački diplomat osvrnuo se na svom Facebook profilu na jučerašnji posjet ministra vanjskih poslova Rusije Sergeja Lavrova: „Lavrov je vjerovatno otišao nasmijan sa istim i veoma lošim mišljenjima o sva tri člana Predsjedništva. On nas je već zaboravio, a mi ćemo se još dugo kupati u našoj tužnoj osrednjosti, povremenom ludilu, stalnim podjelama i nedopustivom neznanju“ navodi između ostalog Šoja u svom osvrtu kojeg prenosimo u cjelosti.
Politika ima jednu, a diplomatija neku drugu logiku. S političke, odnosno populističke tačke gledišta, može se razumjeti Komšićev i Džaferovićev bojkot Lavrova. Neću ulaziti šta ih je motivisalo ili ko ih je motivisao da urade što su uradili, ali izgleda da su već dobili značajne poene uoči izbora u Mostaru. Trebalo bi ipak shvatiti da sa diplomatskog aspekta njihovo ponašanje je teško branjivo jer u diplomatiji ništa ne može zamijeniti razgovor, ma kakav on bio.
Prvo, teško je naći u istoriji diplomatije primjer da šef države bez najave i jake argumentacije odbije primiti nekoga koga je pozvao u goste i čiji je program posjete vidio i usvojio. Uključujući i susrete uoči početka zvaničnog programa posjete.
Drugo, argumenti koji su iznešeni, a sve sam ih pažljivo zabilježio, veoma su neuvjerljivi i iracionalni: 1) nedostatak bh zastave na sastanku u Lukavici, 2) pozdravljanje odluke Narodne skupštine RS o vojnoj neutralnosti, 3) prijedlog da OHR napusti BiH, 4) utisak da Rusija smatra da je RS nezavisna država, 5) ćutanje Lavrova dok se Dodik hvalio da mu je drago što je Lavrov došao prvo u RS pa tek onda u BiH.
Bilo bi dobro da je bila zastava BiH u Lukavici, ali ko to Dodiku može narediti? S druge strane bio je to sastanak sa delegacijom iz RS. Jedini pravi “Bosanac”, tj. predstavnik bh institucija na tom sastanku bio je Dodik! Ali njega i njegovo bosanstvo valjda dobro poznajemo. A očekivati od Lavrova da uči domaćina protokolu i bori se za bh zastavu je ipak previše.
Oko ulaska BiH u NATO, Lavrov je po ko zna koji put ponovio ono što dobro znamo. Isto je i sa ruskim stavom da treba zatvoriti OHR. To je njihov stav na koji imaju pravo, kаo što imaju pravo i oni koji suprotno misle. Svako samo iznosi svoje mišljenje. Kazniti nekoga zbog mišljenja koje smo stoput čuli je baš čudnovata rabota.
Dalje, još je čudnovatije da se odlučite na bojkot jednog vrlo visokog gosta jer imate osjećaj, iako to nikad niste ni čuli ni pročitali, da Rusija smatra da je RS nezavisna država. Svaka zvanična ruska izjava, a bilo ih je na stotine, uvijek je govorila o teritorijalnom integritetu naše države.
I na kraju, ako neko očekuje da će jedan gospodin ispravljati nama dobro poznatog i vječno zahuktalog Dodika, to je zaista naivno i suludo. Pa morao bi ga prekidati svakih deset sekundi!
Sve sitnice mogle su se otvoreno kazati Lavrovu na sastanku, ali vjerovatno je dvojac bio svjestan da su to preslabi argumenti i da bi ih Lavrov lako matirao. Bez obzira na to, trebalo je razgovarati. Diplomatija nudi više tonova kojima se može iznijansirati svaka poruka. To je pravi i jedini način komunikacije šefova država i ministara spoljnih poslova. Sve ostalo je loša politika koja nanosi državi štetu.
Lavrov je vjerovatno otišao nasmijan sa istim i veoma lošim mišljenjima o sva tri člana Predsjedništva. On nas je već zaboravio, a mi ćemo se još dugo kupati u našoj tužnoj osrednjosti, povremenom ludilu, stalnim podjelama i nedopustivom neznanju.
I da dodam da je krajnje licemjerno više puta ponoviti da je glavni motiv šamara Lavrovu čuvanja ponosa i dostojanstva države. Sva trojica ne prestaju sramotiti državu, ali to je sad manje bitno. Kad već govore o ponosu i dostojanstvu, volio bih, iskreno, da dobro razmisle o ponosu i dostojanstvu ljudi koji se ne izjašnjavaju kao Bošnjaci, Srbi i Hrvati i da odgovore na pitanje zašto tim ponosnim građanima BiH ubijaju dostojanstvo odbijajući već 11 godina da ih učine ravnopravnim građanima u njihovoj zemlji. Neka se na ponosu i dostojanstvu treniraju hapšenjem onih koji godinama kradu milione, a oni ih poznaju imenom i prezimenom. Neka se zapitaju da li se možemo ponositi našim sudstvom i tužilaštvom koje su oni unakazili, obesmislili i pretvorili u zaštitnike nitkova. Ti ljudi koji ne znaju svoj posao mogu samo ubiti a nikako braniti dostojanstvo države.
