Danas se navršava točno godinu dana od kada je na posljednji počinak ispraćen fra Josip Zvonimir Bošnjaković, svećenik i franjevac Bosne Srebrene. Kao nekadašnji gvardijan i svećenik Franjevačkog samostana u Tuzli bio je veoma voljen i poštovan, a sjećanja na fra Josipa ne blijede.
Svoje zemaljsko poslanje, svoju ovozemnu misiju izvršio je onoliko koliko je Bog to htio, a knjigu svog zemaljskog života je tako lijepo pisao kao čovjek, kao redovnik i kao svećenik. Fra Josip je sve svoje pouzdanje stavljao u Boga i njemu posvetio svoj život. poistovljećivao se s psalmom: „Samo je u Bogu mir, samo je u Njemu nada moja“.
Fra Josip je dugo bio i na odgovornim funkcijama, često u nimalo zavidnim situacijama, ali njegov način komunikacije i srčanost otvarali su mnoga vrata za dobro Crkve i onih za čije se duhovno dobro skrbio. Izgradio je crkvu u Šikari u kojoj će vjernici moliti Boga za utjehu i snagu te Franjevački samostan i crkvu u Tuzli koja je otvorena na Božićnu polnoćku 1985. godine. Njegov životni moto je bio da Bogu daje slavu, a među ljudima da gradi mir i pomirenje na zemlji.
Bio je fratar, domoljub, čovjek koji je u teškim trenucima svoga života stajao uspravno i ponosno i zbog toga smo mu svi u Tuzli danas vječno zahvalni.
