Piše: Ivona Grgić
Sjećam se kad si kupio motor i uprkos upozorenjima kume Gajkuše i kuma Mike natovario mene, tuđe dijete i odvezao do škole iako ti nije bilo usput uz riječi:”Oni nek se boje, mi ćemo da živimo.” Da samo znaš koji sam frajer tad bila pred drugarima iz razreda.
Sjećam se kako si mi objašnjavao da se bajkeri dijele na one koji su padali i na one koji će tek da padnu.
Sjećam se tvojih opisa prvog pada kada si u taze, uskim leviskama poljubio cestu, ustao dok je lila krv na sve strane i žalio što su se pantalone poderale ne gledajući fali li koji dio tijela, jer to doktori sasvim solidno zakrpe, a do leviski teško bilo doći u vražiju mater.
Sjećam se kako si mi objašnjavao da takve kao ti kada odu na neki bolji svijet anđeli dočekaju na Harley – Davidsonima i uvedu u raj u kojem se baš tad održava motorijada.
Počivaj u miru, kume, i uživaj u rajskim cestama, vidimo se jednog dana dok i mi koji smo ostali otpadamo svoje padove!