Nepotpuni ostaci žrtava pronađeni su u grobnicama otkrivenim proteklih godina na lokalitetima Liplje, Baljkovica, Suljići i Kameničko brdo. Neke od obitelji žrtava u zemlju će danas spustiti jednu ili dvije kosti svojih najmilijih.
U Memorijalnom centru Potočari dosad je ukopana 6.751 žrtva genocida.
U Potočarima se danas šuti i tuguje. Trideset godina nakon što su im životi nasilno prekinuti, sada i imena ovih sedam žrtva dobivaju mjesto među tisućama drugih, u dolini gdje tuga nikada ne prestaje.
Danas se obilježava 30. godišnjica genocida u kojem je 1995. godine vojska i policija bosanskih Srba ubila više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka, nakon pada enklave koja je bila pod zaštitom Ujedinjenih naroda. Mnogi europski čelnici i ministri stižu danas u Srebrenicu.
Svi ovih dana ističu važnost istine, pamćenja i borbe protiv zaborava te osudili negiranje srebreničkog genocida, tada najvećeg masovnog zločina nakon Drugog svjetskog rata.
Nermina Muminović je imala svega 13 godina 1995., kada je posljednji put vidjela i zagrlila oca. Njegovu sliku nema.
“Samo je odjednom krenulo razdvajanje žena i djece da idu prema bazi UNPROFOR-a u Potočarima. Muškarci su krenuli preko šume kako bi došli do slobodnog teritorija. Moj otac se tada odvojio od nas. Sada kad sam pokušavala napisati ono što ću danas reći – plakala sam. Nadam se da ću danas uspjeti obuzdati svoje emocije”, rekla je Muminović.
Živi su kaže – da istina o genocidu dođe do budućih generacija.
“Mi smo danas suočeni s tim da oni to negiraju, da poriču i odgajaju generacije koje su možda još više u to unesene braniti to zlo i da negiraju to zlo. To je strašno, to su nove generacije novi ljudi koji će sutra upravljati državom, upravljati nekim institucijama”, navela je Muminović.
Genocid u Srebrenici podsjetnik je u što se mržnja i nesnošljivost mogu pretvoriti ako im se dopusti da rastu.
Predsjednica Mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MICT) Graciela Gatti Santana i glavni tužitelj MICT-a Serge Brammertz upozorili su u utorak u Sarajevu da nijekanje sudski utvrđenih činjenica vezanih uz Srebrenicu ne prestaje. Dodali su da svjedoče prepravljanju povijesti i relativizaciji ratnih zločina, uključivo i nijekanje genocida u Srebrenici.
Srebrenički genocid jedan je od krvavih vrhunaca velikosrpske agresije 90-ih godina prošlog stoljeća, ubojstvo više od 8000 bošnjačkih muškaraca i dječaka u dobi od 13 do 77 godina, koje su počinile srpske snage 11. srpnja 1995. godine, nije bilo tek čin iznenadne mržnje.
Nemir i nesigurnost uvukli su se duboko u pore svijeta u kojem živimo i zato smo svi pozvani pridonijeti borbi protiv nesnošljivosti i bilo kojeg oblika šovinizma i ekstremizma u našim društvima.
Srebrenica je postala simbol onoga što se dogodi kad institucije zakažu, međunarodna zajednica zakasni, kad šutnja nadjača odgovornost.
Danas se u Srebrenici ne događa samo komemoracija. Biti danas u ovom gradu je čin čovječnosti. Ovo je poruka da se zločini nad jednim narodom, nad nedužnim ljudima, nikada više ne smiju ponoviti.
Sjećajući se tog najvećeg masovnog zločina nakon Drugog svjetskog rata, nikad se ne smije zaboraviti da on nije samo jedan tragičan povijesni događaj, nego tragedija koju i danas žive mnoge obitelji, koju živi Bosna i Hercegovina – jer ga na svoj način i danas osjećaju svi njezini građani.
Svi imamo obvezu ne dopustiti da mržnja nadvlada, najvažnija je poruka današnjeg dana.
