U samom središtu Tuzle, točnije uz zgradu MUP-a TK, nekada je bio željeznički kolodvor. I danas su ostali obrisi kapije željezničkog kolodvora, u čijoj je sredini izgrađen spomenik Suza. Ovaj spomenik podsjeća na tuzlanske Židove koji su upravo s ovog željezničkog kolodvora odvedeni u Jasenovac, Auschwitz i druge logore diljem Europe.
Svake godine predstavnici Grada Tuzle zajedno s predstavnicima Jevrejske Općine Tuzla obilježavaju Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta, kako bi trajno bilo sačuvano sjećanje na ove žrtve te kako se fašizam, nacizam i nacionalizam, iz kojih se događaju ovakve ljudske tragedije pa i genocidi u Drugom svjetskom ratu i posljednjem od 1992. do 1995., ne bi ponovili.
Tijekom obilježavanja ovog važnog datuma bilo je značajno podsjetiti na lik i djelo Ratimira Deletisa, tadašnjeg tužitelja, koji je spasio živote stotina ljudi. Ratimir Deletis je proglašen pravednikom židovskoga naroda, a nadimak koji je ponio je tuzlanski Schindler. Lina Wiesler, djevojačkog prezimena Zavidović, bila je jedna od preživjelih tuzlanskih Židovki, koja je od Vad Yashema tražila da se Ratimira Deletisa prizna kao pravednika. U pismu koje je poslala ovoj instituciji ispričala je što se događalo s njom i njezinom obitelji, suprugom i dva sina, nakon što su u ožujku 1941. godine bili prinuđeni preseliti se iz Zagreba u Tuzlu.
“U to vrijeme, u Tuzli nisu bile na snazi toliko stroge antižidovske mjere. Živjeli smo u relativnoj sigurnosti. Međutim, krajem 1941. godine iz Zagreba je došla naredba da se svi Židovi deportiraju u koncentracijske logore. U to vrijeme, prijatelji Ratimira Deletisa koji su radili u lokalnom Tužiteljstvu zamolili su ga za pomoć. Deletis je shvatio kako je jedina mogućnost da nas se spasi otići u središte ustaške vlasti. Istog dana, zajedno sa svojim kolegom, otputovao je u Zagreb kako bi zamolio Kvaternika za spas Židova u Tuzli. Nakon što su im isprva prijetili kako će i njih pobiti, Deletis je uspio ishoditi kod Kvaternika spas za šesnaest židovskih obitelji. Moja je obitelj bila na toj listi, i dopušteno nam je da otputujemo na teritorij koji su pod svojom kontrolom držali Talijani. Odatle smo se, 1945. godine prebacili za Palestinu.”
Tuzlak David Domany također je svjedočio o Deletisu kao pravedniku. Domany i Deletis bili su školski prijatelji, a nakon što se Domany iz Varaždina, zbog posla vratio u Tuzlu, obnovili su prijateljstvo. Kako tvrdi Domany u svom pismu Yad Vashemu, prema podatcima koje je on imao, Deletis je spasio pedesetak tuzlanskih Židova i Srba.
“To je bila prva situacija u kojoj je pokazao kakav je čovjek”, piše Domany i nastavlja: “Eugen Kvaternik je u to vrijeme bio najmoćnija figura ustaške države, čovjek pred kojim su i najhrabriji drhtali. Kada je shvatio da je Rato došao moliti za spas Židova, htio ga je istog trena ubiti. Nakon dugih pregovora, Kvaternik je Ratimiru dopustio da napravi popis sa šesnaest obitelji koje neće potpasti pod antižidovske zakone. Na taj je način Rato spasio skoro stotinu ljudi.”
Domany tvrdi kako su tadašnje tuzlanske vlasti pro forma ispunile Kvaternikov zahtjev da se ovi ljudi konvertiraju na islam i katoličanstvo. Većina ih je nakon toga otputovala na talijanski teritorij. “Ja sam sa suprugom i sinom otišao za Split”, piše Domany.
“Bili smo tu od svibnja 1942. godine pa sve do pada Italije. Tada smo otišli u Bari i konačno se, 1. lipnja 1944. godine, dokopali Palestine.”
Zbog svega ovoga, jedna od tuzlanskih ulica, bi trebala nositi ime Ratimira Deletisa.
„On je bio veoma častan i hrabar čovjek. On nije spašavao samo Židove i Srbe, već je spasio nebrojeno mnogo Bošnjaka i Hrvata, antifašista. Ratimir Deletis je spasio život i Meši Selimoviću. Životi Meše Selimovića i njegove sestre bili su u opasnosti jer su se usprotivili tadašnjoj nacističkoj tvorevini NDH“, rekao je za Hrvatski glasnik Jasmin Imamović, gradonačelnik Tuzle.
Hrabrost Ratimira Deletisa napose se očituje u činjenici da je spalio dokaze koji su bili protiv Meše Selimovića.
„Zamislite kolika je njegova hrabrost bila. Zamislite što bi se Deletisu dogodilo da su ga uhvatili. Sve to govori kakva je i tada bila solidarnost građana Tuzle. I u tim teškim vremenima od 1941. do 1945. godine nisu dali jedni na druge. Tuzla je oduvijek čuvala zajednički život i međusobnu solidarnost“, podsjeća Imamović.
Godine 1989. Ratimir Deletis je proglašen pravednikom među narodima.
Deletisu, koji je stigao u Izrael na poziv preživjelih Židova, priređena je zvanična ceremonija u Yad Vashemu, u šatoru sjećanja, na mjestu gdje državnici postavljaju vijence, odavajući poštovanje stradalima i zahvaljuju ljudima kao što je Deletis.
Priča o čovjeku koji je spasio stotinu Židova dobila je odjek u tisku i medijima u Izraelu. Taj skromni čovjek nije volio publicitet. On nije tražio pohvale i nagrade. Smatrao je kako bi svaki čovjek, da je bio na njegovom mjestu, morao tako postupiti i time spasiti čast i dostojanstvo čovječanstva.
Maja Nikolić
