Piše: Andrea Petrović
Svaki vladar treba imati primjer nekoga drugoga, kako vladati te kako ostaviti pozitivan dojam u životima građana svih staleža. No, nisu svi vladari savršeni i potpuno pozitivni.
Uz primjer dobrog vladanja trebamo primjer i lošeg, čija ćemo djela gledati iz povijesno-činjeničnog ugla.
Prosvjetiteljstvo – duhovni, kulturni i znanstveni pokret s kraja 17. stoljeća nastavio je dominirati Europom i u drugoj polovici 18. stoljeća.
Narod počinje uočavati važnost uporabe zdravog razuma s ciljem postizanja temeljnih težnji; ljudskog dostojanstva i slobode.
Odcjepljivanje znanosti i politike od religijskih vjerovanja dovodi do sekularizacije države.
Prosvijećeni apsolutizam postaje pravi oblik vladavine,a vladari počinju donositi reforme (lat. reformatio-ponovno uspostaviti, mijenjati ili unapređivati postojeći sustav) koje će omogućiti bolje živote njezinih stanovnika.
Pragmatičkom sankcijom, kćer kralja Karla VI. sjeda na prijestolje 1740. godine, kao njegova nasljednica.
Vladajući kao mudra carica Svetog Rimskog Carstva, koja za tu titulu nikada nije ni bila okrunjena, ostat će upamćena kao velika mirotvorka koja je za cilj imala provedbu prosvjetiteljskih
ideja, te unapređenja države.
Bila je austrijska nadvojvotkinja, kraljica Hrvatske,Ugarske i Češke, reformatorica i prosvijećena aristokratkinja.
Ona je Marija Terezija Walburga Amalia Christina, poznatija samo kao Marija Terezija, prva i neponovljiva žena koja je vladala Habsburškom Monarhijom.
Izreka „bolje osrednji mir nego slavni rat“ jedna je od brojnih koje je izrekla upravo ona.
Za vrijeme njezine vladavine (1740.-1780.), poznatije još i kao doba Terezijanizma,donešene su vojne reforme koje su značajne za jačanje vojske i birokratske učinkovitosti Austrije.
Najznačajnije reforme bile su vezane za Vojnu krajinu, pogranični prostor i moguću odbranu Habsburške Monarhije od Osmanskog Carstva.
Nakon što je provedena militarizacija,Vojna krajina postaje izvor vojske, te gubi ulogu odbrambene barijere.
Uvidjevši kako uvedene vojne reforme dovode do poboljšanja vojske, 1751.g. Marija Terezija osniva prvu vojnu akademiju.
Terezijansku vojnu akademiju, smještenu u Bečkom Novom Mjestu godišnje je pohađalo oko 100 pučana i 100 plemića.
Osnivanjem vojne akademije, gdje su se građani školovali za vojne časnike, kraljica počinje pokazivati izrazitu želju za obrazovanjem pripadnika svih staleža.
O važnosti obrazovanja kao budućnosti zemlje govori i njena reforma obrazovnog sustava.
Svako dijete u dobi od 6 do 12 godina moralo je ići u školu, bez obzira na spol i pripadajući sloj društva.
Za doba Terezijanizma izgrađeno je oko 500 školskih zgrada.
Svoje milosrđe također je pokazala donošenjem zbirke zakona Constitutio Criminalis Theresiana.
U sudskom postupku ukinula je mučenje,a ako je mučenje bilo dodijeljeno kao kazna, znantno bi ga ograničila.
Židovi i protestanti nisu iskusili njeno milosrđe- bili su protjerivani iz Austrije i Bohemije uslijed optužbi da su bili nelojalni u vrijeme bavarsko-francuske okupacije tijekom rata za Austrijsku sukcesiju.
„Carica“ je aktivno podržavala prelazak u rimokatoličanstvo pripadnicima drugih religija, osiguravanjem mirovina.
Tolerirala je grkokatolike i isticala njihov ravnopravan status s rimokatolicima.
Smatrala je da je za miran život potrebno vjersko jedinstvo.
Slijedom toga, odbacivala je ideju vjerske tolerancije ali nikada nije dopustila Crkvi da se miješa u politiku niti u školstvo kojima je isključivo uz pomoć svojih savjetnika, upravljala samo ona.
Svećenstvo i plemstvo počinje plaćati poreze baš kao i pučanstvo.
Niti jedan veleposjednik nije smio oporezivati građane, niti vršiti samovolju.
Na zahtjev Marije Terezije tiskaju se urbari, knjige novčanih obveza kmetova prema feudalcima i državi, kako bi spriječila iznudu novca.
Nakon što je osnovala lokalnu samoupravu i okruge, vladarica postavlja činovnike preko kojih će komunicirati s nižim staležima.
Mortalitet,posebice novorođenčadi i djece u 18. stoljeću bio je izrazito visok, na što Marija Terezija odgovara uvođenjem zakona o medicinskoj zaštiti, obveznom školovanju babica,kirurga i liječnika.Također su uvedeni i jednako obvezni pregledi mrtvozornika, te obdukcija.
Iako je prikazivana u dobrom svjetlu, Marija Terezija je baš kao i svi mi imala svoje mane- smatrana je najvećim antisemitom svoga vremena, te kao jako vjerski netolerantna osoba.
Vladarima kao što je Marija Terezija, povijest možda nije dala dovoljno prostora. Pozitivni stavovi Marije Terezije sada se rijetko koriste, te se vođe država ne pridržavaju mota ove „carice“- *vladar nema ništa veća prava od običnoga građanina.* Ipak su prosvijećeni mirotvorci poput nje s razlogom donijeli moguće solucije upravljanja državom još tri stoljeća prije.
