Naslovna Istaknuto Prirodne ljepote i poštanska povijest BiH (5): PLIVA

Prirodne ljepote i poštanska povijest BiH (5): PLIVA

150

Piše: Berislav Sekelj

U prošlom broju „Hrvatske Filatelije“ putovali smo čarobnom dolinom Vrbasa, a u ovom ćemo posjetit njegovu pritoku, prelijepu rijeku Plivu. Kao i na svim prethodnim, tako ćemo i na ovom putovanju slijedit zapise, koje je još davne 1912.godine napisao veliki ljubitelj prirode i putopisac Rudolf barun Maldini Wildenhainski.

Pliva izvire ispod planine Vitoroga visokog 1907 m, pa teče k sjeveru gotovo usporedno sa Vrbasom.

Jajce, brzaci na rijeci Plivi, razglednica 1910. g.

I ona lomi sebi put poput Vrbasa između raznih gorskih kosa sve do mjesta Jezera. Tu prima s lijeve strane pritok Jošavu. Stvorivši s njom krasno jezero hrli na istok prema Jajcu. A kolika ju tek napast čeka, kad nahrupi ispod zidina Jajca na strmu ogromnu stijenu, te se sunovraćuje u duboke ponore Vrbasa! Rijetko ćeš gdje naći takovih čara prirode. Tu je voda pokazala svu svoju snagu. Široki mlazovi vode, najveći do 12 metara, ruše se na više trakova preko razvaljenoga i raznoliko izbočenoga stijenja u dubinu Vrbasa skokom od 25 metara. Silna množina zelenkaste, bistre gorske vode postane tim jakim srazom mliječnom pjenom. Tu je sve živo, pobunjeno, kao da milijuni ruku kakovih umišljenih vodenih duhova prebacuju svaku kapljicu vode na stijene, na zeleno okolno granje i u vis, te se kapljice, raskidane i rasprsnute u najsitnije čestice, prikazuju oku kao biserna prašina i magla. Žarki sunčani zraci presijecaju tu vodenu prašinu i stvaraju od nje na više mjesta čarnu sliku krasne nebeske duge. Pa onda taj šum, ta zaglušna, pa ipak skladna buka! Slab je ljudski glas, da nadviče velebnu buku te vodene sile. I noći i tihe ljetne večere božanstvene su! Srebrna mjesečina pospe bregove, kuće, munare i zvonike, a crne se stjenke ispred nje zavuku u dolove i zakutke. Svuda tišina, a ti stojiš na visokom brijegu s lijeve strane Vrbasa i motriš slap Plive. Krasna li pogleda, krasne li prirodne naslade! Ta cijeli ti se slap na mjesečini čini, kao da se sam biser ruši u Vrbas.

Jajce, sjedište bosanskih kraljeva, 1900. g.

A Vrbas ti se opet sav uzburkao i ustalasao, sve mu se bijeli pjena pri dnu slapa, a silnu vodenu prašinu sipa naokolo po bregovima kao da je pomahnitao. Najzad se ipak sljubi i upokoji s Plivom te mirno teče koritom svojim, kao da ništa nije bilo. Ali Plive nema više, ta se voda sada zove samo Vrbas. Zato Jajčani i vele : „Pliva pada u Vrbas i izgubi tu svoj glas.“

JAJCE
Grad leži na uzvisini između Vrbasa i Plive, udaljen od Travnika 60 km i od Banjaluke 72 km. Želj.stanica na pruzi Donji Vakuf – Jajce. Svakodnevan prijevoz pošte i putnika diližansom, a kasnije automobilom na liniji Jajce – Bočac – Banjaluka. Kotarsko središte sa sudom, oružničkom postajom, carinom, osnovnom školom, obrtnom školom, katoličkom školom «Krv Isusova», mektebom, ambulantom i vodovodom. Razvijen obrt, ratarstvo, stočarstvo i trgovina. Rudnik bakra Sinjakovo. Grad s bogatom povijesnom tradicijom. Imao je 4250 stanovnika. Pošta je otvorena -.8.1878. kao K. u. K. ETAPPEN – POSTAMT No IX.

Jajce glavni trg, 1910. g.

Mala staza vodi upravo pod slap. Tu su se raspukle sedrenaste pećine, a u njihovim zjalima eno malih špilja. Zanimljivo ih pogledati zbog sigastih šupljina. Nanizale se u najrazličitijim oblicima, a voda ih je svojim praskom izjela i isprala. Blizu slapa vodi na desnu obalu Vrbasa lijep most za pješake. I s te strane pružaju se oku putnika sve ljepši, noviji i zamamniji prizori na milovidnu i dražesnu okolicu oko slapa. I nad slapom preko Plive ima oveći most. Pa gledaj tu krasnoga života! Što te dolje na obalama Vrbasa ushićuje krasni slap, to te ovdje zadržava živahni rad vode i ljudskih ruku, koje su umjele okrenuti brzanje i snagu vode u svoju korist.

Uzduž mosta nanizali se drveni mlinovi. Tu se vrte kolesa i mlinsko kamenje pripravljajući krušac siromašnomu Bošnjaku. Dalje se još nanizali kašikare, koje tjeraju mali slapići iza mosta, zatim bušnice za gunjeve i ćebeta, pak stùpe za čišćenje lana i vune. I tako ti je bistrooki jajački Bošnjak upotrebio gorsku rječicu Plivu, da ju iscrpe za mnoge svoje poslove, prije nego što se njezina snaga izgubi u Vrbasu.

Ručno poništenje Jajce, 8. VII. 1899.
Žig Jajca “JAICE” tip K1, 1889. g.
Žig Jajca tip D3, 1906. g.

Iz Jajca dolaziš za kakova tri sata hoda do Jezera, što ga muslimani još zovu i Gjölhisar. Jezero to tvori rječica Pliva, koja izvire od njega osam sati hoda. Iz Jajca polaziš na Jezero zapadnom ulicom grada, ili kroz tako zvana „Travnička vrata“, i dolaziš na krasnu bijelu cestu, koja ti se uz lijevu obalu Plive amo i tamo vije oko zašumljenih humaka.

Ribolov u Jezeru, tursko mjesto kod Jajca, 1910. g.

Zelena Pliva tvori tu ispod Otomaljskoga i Ostroga brda dva krasna gorska sedla, kao dvije sjajne ploče; donje ili malo jezero Plive i gornje ili veliko jezero, koje je tri i pô kilometra dugačko i kojih 600 metara široko te se ruši u manje ili donje jezero. Oba jezera obiluju pastrvama, koje narastu do 2 kg teške i koje danomice žitelji sela jezera love na dugačkim čudno sagrađenim čamcima, da ih što prije odnesu i prodadu u zidinama tvrdoga Jajca i time sebi i svojoj obitelji zasluže koji filir. Uz ovo je još vrijedno spomenuti i lov na divlje patke, kojih se u svako doba godine pojavljuje po Jezeru po više jata. O Jezeru govore, da se gdjekoje godine zna i smrznuti, a lijepo o njemu i narodna pjesma veli :

„O jezero sve zeleno,
Naokolo navezeno,
U srijedi pozlaćeno,
Na pozlati kolo igra.“

JEZERO
Željeznička stanica na Steinbeisovoj, šumskoj pruzi Jajce – Čardak, udaljena 10 km od Jajca.Mjesto je na glavnoj cesti prema Ključu. Leži na Plivi i Plivskom jezeru i bilo je omiljeno izletište s turističkom kućom na jezeru. Imalo opću osnovnu školu, srpsku školu i Franjevački samostan, te 720 stanovnika. Poštarnica pod imenom K. und K. MILITÄRPOST – ABLAGE Jezero otvorena je 1.11.1907., a zatvorena 30.9.1918. Matična pošta bila joj je pošta Jajce. 1.10.1918. otvorena je pošta K. und K. MILITÄRPOST Jezero. Zbog skorog sloma monarhije krajem listopada 1918., pošta je radila vrlo kratko vrijeme, tako da se žig pošte Jezero smatra jednim od najrjeđih žigova BiH.

Žig poštarnice Jezero
Rijedak žig pošte Jezero
Vrlo rijetko R-pismo iz Jezera u Sarajevo, 25. XI. 1918.
Jezero, stari “kafić”, 1900. g.
45 hellera frankatura na poleđini pisma

ŠIPOVO
Mjesto na rijeci Plivi, udaljeno 25 km od Jajca. Željeznička stanica na Steinbeisovoj, šumskoj pruzi Jajce – Čardak. Imalo je 370 stanovnika. Poštarnica K. und K. MILITÄRPOST – ABLAGE Šipovo otvorena je 16.2.1916., a matična pošta bila joj je pošta Jajce.

Šipovo – razglednica upućena iz Šipova preko matične pošte Jajce u Budimpeštu, 1918. g.

I upravo su Jajce i njegova okolica jedan od najljepših krajeva Bosne.Srce ti se tu topi od milinja i neodoljivo neko čuvstvo podiže ti oči k onom plavetnom svodu, k Višnjemu, koji je tako bajno ukrasio ovaj mali kraj zemlje, u kojem stanuju sretni Bosanci.

Stare razglednice i poštansko povijesni materijal korišten je iz moje kolekcije, dok su slike nekih razglednice uzete iz knjige “Svijetlost Evrope u Bosni i Hercegovini“ ( B. S.)