Nema fratra bez habita, pa tako svaka provincija ima svog krojača. U Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrnoj to je fra Josip Adrić. Uz to što je krojač, samostanski je vikar u Tolisi.
“Ja bih sam rekao da oblačim, a ne vedrim, imaju oni koji vedre. Mi ipak kao krojači samo oblačimo našu braću u provinciji”, kaže fra Josip.
Habit bosanskih franjevaca razlikuje se od onoga u Hercegovini, Hrvatskoj ili Italiji, uže je krojen i sastoji se od nekoliko dijelova objašnjava fra Josip.
“Naš bosanski habit se sastoji od tunike, znači, imamo tuniku, to je u jednom komadu, onda imamo gornji dio kapuća sa kapom i normalno pas s kojim nosimo kojim se opasujemo na kojem su naša tri zavjeta koji simboliziraju čistoću, poslušnost i siromaštvo”, objašnjava.
U posao krojenja krenuo gotovo slučajno
Fra Josip je još kao novak osjetio potrebu za radom rukama, a njegova želja pretvorila se u pravi poziv. Zanat je izučio kod fra Zdravka Jakobovića iz hrvatske provincije Ćirila i Metoda. Kroz Josipove ruke prošlo je dosad više od 230 habita.
“Vremenski to uvijek kažemo nekako tri do pet dana. Naravno, mi živimo u samostanu i sve ono što treba jedan fratar raditi u samostanu, dakle molitva ili drugi poslovi… slučaj nužde mijenja stvar, pa se jedan habit može i u jednom danu napraviti”, kazao je.
Uz habit, fra Josip izrađuje i liturgijska ruha, misnice koje su mu posebna radost zbog raznovrsnosti boja i simbolike. To mu omogućava kreativnost, kaže nam.
Kreativan i u hortikulturi
“Opusti se čovjek. Napraviš nešto, to ima svoju simboliku, ima značaj i drago ti je kad vidiš na nekome da je obukao nešto što si ti radio. To je ono. Možda čovjeka još više usrećuje i potiče da i znanje i ono što znaš prenosi i na druge i pokazuje to, dodaje.
Fra Josip Adrić svojoj župnoj i samostanskoj zajednici pridonosi svojom kreativnošću baveći se i hortikulturom, te često organizira radionice za župljane. I dok uz sve to nastavlja krojiti i šivati, njegovi habiti ostaju ne samo dio odjeće nego i simbol zajedništva i vjere franjevačke obitelji Bosne Srebrene.
