Fra Josip Zvonimir Bošnjaković sahranjen je danas na groblju Borić u Tuzli uz prisustvo velikog broja svećenika, braće fratara i vjernika. Prije sahrane održana je misa zadušnica u crkvi Franjevačkog samostana u Tuzli. Brojni vjernici i braća franjevci odali su mu poštovanje za ono što je činio za života.
Sprovod i misu zadušnicu predvodio je provincijal Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić. On je rekao da je fra Josip Bošnjaković cijeli svoj život ispunio vjernošću Bogu, crkvi, provinciji i svom narodu.
„Svoje zemaljsko poslanje, svoju ovozemnu misiju izvršio je onoliko koliko je Bog to htio. Drugim riječima, zatvorena je knjiga njegovog zemaljskog života koju je tako lijepo pisao kao čovjek, kao redovnik i kao svećenik. Fra Josip je sve svoje pouzdanje stavljao u Boga i njemu posvetio svoj život. poistovljećivao se s psalmom: „Samo je u Bogu mir, samo je u Njemu nada moja“.“, rekao je tijekom propovjedi provincijal Bosne Srebrene Jozo Marinčić.
Fra Josip je oduvijek bio istinski navjestitelj riječi Božje, uvijek je radio nesebično i skrovito čime je na pravi franjevački način vršio svoju svećeničku službu i darivao sebe Bogu u ljudima kojima je bio poslan.
„Fra Josip je dugo bio i na odgovornim funkcijama, često u nimalo zavidnim situacijama, ali njegov način komunikacije i srčanost otvarali su mnoga vrata za dobro Crkve i onih za čije se duhovno dobro skrbio. Izgradio je crkvu u Šikari u kojoj će vjernici moliti Boga za utjehu i snagu te Franjevački samostan i crkvu u Tuzli koja je otvorena na Božićnu polnoćku 1985. godine. Njegov životni moto je bio da Bogu daje slavu, a među ljudima da gradi mir i pomirenje na zemlji“, istaknuo je provincijal fra Joso i zahvalio fra Josipu za sva dobročinstva koja je činio tijekom svog života.
Ocrtavajući život i djelo pokojnog fra Josipa, gvardijan Franjevačkog samostana u Tuzli fra Željko Nikolić istaknuo je da je on veoma volio svoj poziv svećenika te da je bio istinski prijatelj svima.
„Znao je naš fra Josip biti oćinski blag posebno prema nama mlađima. Bio je fratar, domoljub, čovjek koji je u teškim trenucima svoga života stajao uspravno i ponosno i zbog toga smo mu vječno zahvalni.“
Riječi sućuti i zahvale uputili su kardinal Vinko Puljić te Tomo Vukšić, vrhbosanski nadbiskup.
Od fra Josipa su se danas oprostili njegovi brojni prijatelji koji su često s njim razgovarali, jer fra Josip je volio s ljudima razgovarati, pričati o svom životu. Imao je osjećaj za ljudsku patnju i solidarnost. Uvijek je imao vremena za svakoga posebice tijekom ispovjedi, a ispovjedao je gotovo svaki dan. Njegovo prisustvo u ispovjedaonici, toplina i dragost zasigurno će mnogima nedostajati.
Fra Josip, krsnim imenom Zvonimir, rođen 30. listopada 1929. godine u Tuzli, od oca Ante i majke Katarine, rođ. Boršić. Nakon završene pučke škole i gimnazije stupio je u Franjevački red. Franjevački habit obukao je 23. srpnja 1947. u Kraljevoj Sutjesci gdje je proveo godinu novicijata. Svečane zavjete položio je na Bezgrešno začeće 8. prosinca 1952. u Sarajevu. Nakon ređenja za subđakona i đakona, nadbiskup Marko Alaupović zaredio ga je za svećenika 28. lipnja 1953. godine.
Služio je puku Božjem kao svećenik 68 godina. Djelovao je u Zenici, Tuzli, Varešu, Kraljevoj Sutjesci, Ulicama, Gornjim Bogićevcima i drugim mjestima. Uz druge službe u dva navrata bio je gvardijan Franjevačkoga samostana u Tuzli. Autor je, između ostaloga, dviju knjiga osobnih memoara te angažirani propovjednik, intelektualac i kulturni djelatnik.
U vremenu komunizma bio je više puta privođen i zatvaran. “Slobode je lišen 2. veljače 1972. godine i osuđen na tri godine zatvora. Izvršno vijeće SR Bosne i Hercegovine je kaznu smanjilo za šest mjeseci. Fra Josip je i ranije bio osuđivan na kaznu zatvora od tri mjeseca, uvjetno na godinu dana. Okrivljen je jer je navodno prilikom odlaska i boravka u inostranstvu pribavljao ustaški propagandi materijal i unosio ga u Jugoslaviju i dijelio drugima. Također je prenio i primjerak Hrvatska revija, emigrantski list Danica i Hrvatska država. O razlozima svoga zatvaranja, fra Josip kaže da nikada nije saznao pravi razlog. Bio je u zatvoru u Tuzli i Zenici. Navodi kako je u Zenici mnogo bolje prošao, dok je Tuzla bila pakao. Bio je ponižavan do samoga dna ljudskog dostojanstva. Upravnik doma Savo Lukač za fra Josipa je rekao: „Nije pružao nikakav otpor pri izvršavanju radnih obveza, ali je u razgovoru isticao da je nezadovoljan radnim mjestom jer bi on, kao intelektualac, trebao obavljati neki intelektualni posao, a ne da radi na preradi metala.“ (M. Karaula)
“Iako je bio zatočen u zatvorske ćelije Tuzle i Zenice, a samo zbog svoga svećeničkog djelovanja i gradnje crkava, nikada se nije bojao kritizirati pogrešne sustave koji su ljudima, pa i njemu samome, uskraćivali pravo na slobodu, ali i riječ Božju.” (M. Nikolić)
Od 2006. boravi u Franjevačkom samostanu u Tuzli. Braća ovoga samostana koji su s fra Jozom proveli zadnje vrijeme iskreno žale za ovim dobrim ujakom i njegovu plemenitu dušu preporučuju Božjem zagrljaju.
