Uvijek je lijepo posjetiti Međunarodnu galeriju porterta Tuzla čiji je osnivač uz Mevludina Ekmečića bio i Ismet Mujezinović. Ovih dana je posebno u Galeriji gdje se mogu iščitavati novinski članci i vidjeti fotografije koje svjedoče o tome kako su se prije točno 40 godina od velikog likovonog stvaraoca, akademika Ismeta Mujezinovića opraštali mnogi ljudi, ne samo iz svijeta kulture i umjetnosti nego gotovo cijeli vojni i politički vrh Jugoslavije. Tim povodom u Međunarodnoj galeriji portreta prikazana su najveća djela ovog likovnog velikana koji se svojim životom i umjetnošću borio protiv svih oblika zla i itekako bio važna osoba u kreiranju društvene svijesti.
Na dan ispraćaja organiziran je svečani mimohod te počasna straža koja je stajala pored odra Ismeta Mujeznovića. Amra Ćebić, povjesničarka umjetnosti i kustosica Međunarodne galerije porterta kaže nam da su već tada svi znali da je Mujezinović ostavio neizbrisiv trag u povijesti umjetnosti.
“Iza sebe je ovoj Galeriji ostavio više od dvije hiljade umjetničkih radova. Osim slika koje se ovdje nalaze u stalnoj postavci, imamo skoro dvije hiljade crteža iz različitih perioda njegovog života. Ismet Mujezinović je pomogao osnivanju Univerziteta u Tuzli. Dakle, kada se vratimo u to vrijeme, kada Tuzla nije ni imala tako veliki broj stanovnika, nije bila ni tako urbano ni infrastrukturno razvijena, velika ideja o pokretanju Univerziteta sigurno je mnogo značila i predstavljala važnu odluku za pokretanje jedne snažne akademske i intelektualne zajednice u gradu.”
Ismet Mujeznović je bio član i Colegium artisticuma, jedne progresivne skupine umjetnika koja je djelovala između dva svjetska rata, a čiji je rad bio zabranjivan. Ismet se nikada nije libio širiti pozitivne društvene ideje. Bio je i novinar i urednik, član Akademije nauka i umjetnosti, dopisni član Akademije znanosti i umjetnosti Jugoslavije.
Promatrajući slike Ismeta Mujezinovića, iz njih se jasno može iščitavati povijest jednog vremena. Sve nam ovo priča kustosica Amra Ćebić dok nas provodi kroz umjetničke paviljone Međunarodne galerije portreta.
“U ovoj postavci možemo vidjeti najstariji rad koji je Ismet nacrtao kada je bio mali dječak. Imamo ovdje i rad s kojim je položio prijemni ispit u Zagrebu 1925. godine. Ovdje su pejzaži i krajolici iz BiH te sa primorja i sigurno najznačajniji radovi iz poslijeratnog ciklusa na kojem su prikazane scene iz narodno oslobodilačke borbe. Moram svakako spomenuti njegov najrevolucionarniji i najznačajniji rad, odnosno autoportret sa spomenicom iz kojeg možemo iščitati mnoge poruke upozorenja, a isto tako i mnoge poučne i didaktičke pouke koje nam govore kako zapravo zlo još uvijek nije pobijeđeno i kako uvijek postoji opasnost od fašizma ukoliko nismo dovoljno sposobni da ga spriječimo.”
Akademski slikar Samir Sufi ističe da nam nedostaju danas umjetnici poput Mujeznovića, koji su pokazali da pero, olovka i kist mogu biti snažni oblici oružja.
“Zato što su to ljudi koji su svojom idejom vodili i koji su na neki način usmjeravali kojim putem treba ići. Pošto je kod nas na Balkanu često prisutna ta kultura zaborava, mi imamo obavezu da što češće podsjećamo na velikane poput Ismeta Mujezinovića. Jer on nije bio samo umjetnik nego je bio široko i društveno angažirana osoba.”
Na naše pitanje, je li se Tuzla dovoljno odužila Ismetu Mujezinoviću, Sufi smatra da je uvijek moglo više, jer je Ismet bio neiscrpan kako kao čovjek tako i kao umjetnik.
“Međunarodna galerija portreta posjeduje skoro dvije i pol hiljade slika Ismeta Mujezinovića. Zalaganjem Galerije 2012. godine kolekcija “Ismet Mujezinović je proglašena nacionalnim spomenikom BiH kao pokretno dobro. Zatim u centru grada imamo bistu Ismeta Mujezinovića, imamo ulicu koja nosi njegovo ime, zatim Gimnaziju “Ismet Mujezinović”. Ono što je najvrijednije je svakako kuća i atelje Ismeta Mujezinovića koju je porodica nakon smrti roditelja poklonila Gradu. To je ta kuća u kojoj je središte kulturnog zbivanja Tuzle.”
Povjesničar Senad Begović istraživao je umjetnički život Ismeta Mujeznovića te je vodio proces apliciranja pred Komisijom za zaštitu nacionalnih spomenika BiH da se i Atelje i kuća Ismeta Mujezinovića proglase nacionalnim spomenikom. U razgovoru nam kaže, da je Ismet bio izuzetno sposoban i fantastičan crtač i likovni umjetnik. Iznad svega bio je socijalno angažiran umjetnik u društvu koje je doživljavalo ogromne promjene. Naime, Ismet Mujezinović je rođen u vrijeme Austrougarske monarhije, školovao se u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, preživio je dva svjetska rata te je sudjelovao u izgradnji novog socijalističkog sustava u BiH odnosno Jugoslaviji.
“Ono što je još vezano za njegovu biografiju jesu bili muralno slikarstvo i njegov značaj i uloga u formiranju novog urbanističkog izgleda Grada Tuzle. Zato što je on bio taj koji je inicirao izgradnju spomenika na javnim površinama koji su komemorirali neke događaje iz prošlosti, iz Drugog svjetskog rata. Potaknuo je izgradnju spomenika husinskim rudarima koji je u to vrijeme bilo najmonumentalnije djelo na području cijele BiH. Također, kada su bili građeni i ostali spomenici uvijek je u konzultantskoj ulozi bio Ismet Mujezinović”, ističe Begović.
Jer, za Ismeta je jedino socijalno angažirana umjetnost bila ona prava i jedina opravdana za razvoj društva kako bi pomogao i pojedincu i društvu u kojem živi. Senad Begović dodaje da je njemu tijekom istraživanja Ismetovog umjetničkog života bilo posebno interesantno saznati elemente kulturnih strujanja u BiH tijekom 20. stoljeća.
“Samo jedan primjer ili anegdota. Naime, bila je velika izložba 1977. godine u Međunarodnoj galeriji jugoslovenskog portreta kada je izloženo 4700 slika, skica, crteža kako bi se obilježilo 70 godina njegovog života. Ja sam, tragajući za tim zapisima naišao na jedan audio snimak i u jednom trenutku čujem Ismeta Mujezinovića kako govori da se pogase sve kamere i snimači zvuka. Jer svi umjetnici su glorificirali njegov rad, a on je htio dati poruku tim ljudima i budućim likovnim umjetnicima. Tada je rekao da je lijepo što ga ljudi glorificiraju, ali da moraju biti objektivniji, da mora postojati određena kritika, jer samo dobra kritika će svakom umjetniku pomoći da bude bolji. Tako da ta jedna mala rečenica, odnosno njegova kratka misao može reći sve o njegovom karakteru”, ispričao nam je povjesničar Senad Begović.
Iz Ismetovog privatnog života znamo da je jako volio svoju suprugu Mariju, vrijeme je rado provodio u tadašnjem čuvenom hotelu Bristol. A Vehid Šehić predsjednik Foruma građana Tuzle bio je njegov učenik.
“Ja njega prije svega pamtim kao velikog umjetnika. Poznavao sam i njegovu suprugu Mariju, jer sam često odlazio kod njega u atelje, pokušavajući da me nešto nauči pošto je on bio majstor linije. U slikarstvu sam bio relativno talentiran. Sjećam se njegovog autoportreta njega i supruge Marije. Bila mi je veoma interesantna vidovitost tog čovjeka, način razmišljanja. Svom sinu je dao ime Ismar što je kovanica njegovog imena i Marije. To je velikan kojeg ne smijemo zaboraviti, kojeg nitko ne smije prisvajati. On je ipak bio svjetski slikar, pariški đak i na svijet i čovjeka je gledao na jedan kosmopolitski način. Ismet je ikona ovog grada kojeg nitko ne smije zaboraviti”, kaže nam Vehid Šehić.
Beskrajno je mnogo razloga zašto doći u Međunarodnu galeriju porterta u Tuzli, zašto posjetiti kuću i atelje Ismeta Mujeznovića gdje se nalazi i spomen soba. Jer, Ismet Mujezinović kroz svoja djela još uvijek itekako živi, a posjet ovim kulturnim institucijama i Ismetovom gradu je istinsko duhovno bogatstvo.
Maja Nikolić