Otkupna cijena pšenice tijekom godina jedva da se mijenjala, no kruh je višestruko skuplji. Ne iznenađuje stoga što ratari najavljuju da će ove jeseni zasijati još manje površine pšenice.
Cijena primarne pšenice toliko je pala prema dole, izjednačeno sa 25 godina prije, a kruh je otišao 10 puta gore. Očito se tu nešto dogodilo. Dakle, svi ovi u lancu od brašna nadalje imaju nekakve troškove koji su porasli, jesu li doista toliko porasli, nitko od proizvođača pšenice ne vjeruje.
Kruh je precijenjen, reći će i kupci.
O cijenama kruha i finalnih proizvoda teško je govoriti. Jer uvijek postoje i različite marže.
Potrošačima bi trebao ići u prilog pad cijene pšenice na burzama. No oni koji kruh proizvode reći će da cijena nikad nije dovoljno visoka. U samim ulaznim troškovima, osim sirovine, kažu, treba uzeti u obzir i cijenu rada, ali i drugo. Jer režije, margarin, mesne sirovine, ulje. Otprilike 20 do 30 posto je sve otišlo gore.
Žitarice čine kao sirovina nekih 20 posto, čak i manje od 20 posto u sastavu, kalkulaciji kruha, tako da na cijene utječu mnogobrojni drugi faktori, tu su i ostale sirovine, tu je energija i tu je radna snaga. Znamo da danas cijena radne snage značajno raste, a visoki su i troškovi logistike. Također, tradicionalno smo područje koje ima jako visoku potrošnju kruha i gotovo da je bez kruha nezamisliv obrok. S druge strane, trošimo sve više i više nekih specijalnih vrsta kruha i to jako utječe na tu prosječnu cijenu.
Kako god, primjetno je da našim građanima sve veće cijena pekarskih proizvoda ne smetaju. Jer sve je više pekarnica koje se otvaraju, a i potražnja za različitim proizvodima je postala sve veća.
