Naslovna Istaknuto Pablo Picasso – otac kubizma

Pablo Picasso – otac kubizma

Na današnji dan, 8. travnja 1973. godine, umro je Pablo Picasso, španjolski slikar, kipar, grafičar, keramičar, scenograf, pjesnik i dramatičar, suosnivač kubizma te jedan od najutjecajnijih umjetnika dvadesetog stoljeća.

Kada se rodio nije mogao disati, pa je njegova majka pomislila da je mrtav i ostavila ga je na stolu. Spasio ga je njegov ujak Salvador koji je bio liječnik. “Liječnici su u to vrijeme pušili cigare, a ni moj ujak nije bio iznimka. Kada me vidio kako ležim tamo, otpunhuo mi je dim u lice i ja sam odmah došao k sebi.” – rekao je jednom prilikom Picasso.

Rođen je kao Pablo Ruiz y Picasso 1881.godine u Malagi u katoličkoj obitelji, no već u ranoj mladosti postaje ateist. Ljubav prema umjetnosti naslijeđuje od oca, slikara koji je većinu svoga života proveo radeći kao profesor umjetnosti na fakultetu te kustos u lokalnom muzeju.

Već kao dječak, Picasso pokazuje strast i vještinu za crtanjem, a prva mu je izgovoren riječ bila upravo “olovka”. U dobi od 16 godina odlazi u Madrid na školovanje u tamošnju Kraljevsku Akademiju, a posjećujući poznati muzej Prado upoznaje se s djelima Diega Velazqueza, Francisca Goye i El Greca što je kasnije poslužilo kao inspiracija za njegova djela.

Guernica, 1937.

Počeci

Picassova karijera započinje 1890-tih godina kada kao tek četrnaestogodišnji dječak naslikava portret tete Pepe kojeg tada opisuju „jednim od najvećih u cijeloj povijesti španjolskog slikarstva“. Počinje s realizmom koji uskoro kombinira sa simbolističkim detaljima te slika krajobraze, a nakon boravka u Parizu, 1899. godine započinje njegovo modernističko razdoblje.

U razdoblju između 1901. i 1904. godine nastaju slike sa sumornim i mračnim motivima i detaljima, naslikane u plavo-zelenim nijansama pa taj period Picassova stvaralaštva dobiva naziv Plavo razdoblje. Putuje kroz Španjolsku, živi na relaciji Barcelona – Pariz, a inspiraciju pronalazi u prosjacima koje sreće na ulici.

Slijedi nešto vedrije Ružičasto razdoblje koje traje do 1906. godine, prožeto narančasto-ružičastim tonovima, a ovog puta inspiracija mu je komedija i optimizam, a modeli cirkusanti i akrobati te Picassova ljubavnica Fernande Olivier.

Gospođice iz Avignona, 1907.

Novi umjetnički pravac – kubizam

Naredne dvije godine Picasso eksperimentira s raznim afičkim motivima, a u tom razdoblju nastaje vjerojatno jedno od njegovih najpoznatijih djela- Gospođice iz Avignona. godine 1909. s Georgesom Braqueom pokreće novi umjetnički stil, analitički kubizam, koristeći monokromatske smećkaste i neutralne tonove. Iz analitičkog 1912. godine nastaje sintetički kubizam u kojem izrezani dijelovi papira, najčešće stranice novina, bivaju zalijepljeni u razne kompozicije, označavajući tako prvu upotrebu kolaža u likovnoj umjetnosti.

1925. godine, francuski pjesnik i kritičar, Andre Breton, u svom članku Le Surrealisme et la peinture, naziva Picassa „jednim od njih“, a on na prvoj skupnoj izložbi nadrealizma te iste godine po prvi puta izlaže svoje radove. Desetak godina poslije nastaje njegovo najpoznatije djelo – Guernica, njegov prikaz njemačkog bombardiranja tijekom Španjolskog građanskog rata, utjelovljujući nečovječnost i bezdušnost rata.

Za vrijeme jednog obiteljskog druženja 1973. godine, Picasso iznenada umire, a desetak godina poslije njegova supruga počini samoubojstvo. Sahranjen je u dvorcu Chateau de Vauvenargues.