Naslovna Istaknuto Odbor za međureligijsku suradnju Tuzla organizirao javnu tribinu na temu „Utjecaj pandemije...

Odbor za međureligijsku suradnju Tuzla organizirao javnu tribinu na temu „Utjecaj pandemije COVID-19 na stanje obiteljskih vrijednosti u društvu i vjerskim zajednicama –međureligijska perspektiva“

79

U organizaciji OMS Tuzla sinoć je u Međunarodnoj galeriji portreta održana  javna tribina na temu „Utjecaj pandemije COVID-19 na stanje obiteljskih vrijednosti u društvu i vjerskim zajednicama – međureligijska perspektiva“.

Na tribini su sudjelovali predstavnici Katoličke crkve, Islamske zajednice u BiH i Židovske općine Tuzla. Predstavnik Srpske pravoslavne Crkve nije mogao predstavljati svoju vjersku zajednicu zbog neodgodivih obveza. Na tribini je, osim predstavnika vjerskih zajednica, sudjelovalo i dvoje liječnika, dr. Blanka Đulabić, inače članica OMS Tuzla i prof. dr. Omer Ć. Ibrahimagić, koji je kroz prizmu odnosa običnih ljudi prema pojavi i posljedicama virusa COVID–19, odnosno nedovoljne svjesnosti pojedinaca o ozbiljnosti ove bolesti, iznio svoje viđenje današnjeg stanja u međuljudskim odnosima u BiH. Bila je ovo ujedno i prilika da javnost upozna sa svojom novom knjigom simboličnog naziva „Memento vivere – Koronavirus: drugi pogled na prvi val“,  koja je izašla prošle godine u formi dnevničkih zapisa.

Kao predstavnica Židovske općine u Tuzli, prva je govorila Marina Rajner koja je spomenula da je od 120 članova u njezinoj zajednici od koronavirusa preminulo njih petero.

„Gotovo smo svi mi već bili navikli u doba korone, prije nego što ćemo izaći iz kuće, pomoliti se Bogu da ne dobijemo virus ili da ne sretnemo nikoga s kime bismo se morali pozdraviti, a kada smo došli kući bojali smo se da virus nismo donijeli u kuću.“, kazala je Marina Rajner i dodala kako je dojma da službena medicina nije načisto s ovim virusom, osim što su stručnjaci zaključili da koronavirus utječe jednako i na fizičko i na psihičko zdravlje. Spomenula je da je mišljenja kako osobe koje su preboljele koronavirus imaju i psihičke rane.

U ime Islamske zajednice u BiH obratio se efendija Sifet Suljić koji je naglasio kako je u pripremi za javnu tribinu posebno razmišljao o dvije ključne riječi – o obitelji i o biološkoj stanici – kao osnovnoj jedinici građe svih živih bića. Središnja misao mu je bila kako je obitelj u vrijeme pandemije, na neobičan način, postizala svoju vrijednost – vrijeme koje njezini članovi provedu zajedno.

„Bog je od dvoje prvih ljudi – Adema i Have – načinio čitavu našu obitelj i tu je njezino značenje, u različitosti. Vjera i pouzdanje u vjeri meni je u doba izolacije olakšalo sve to preživjeti. Kada sam dobio vijest da kao imam trebam ići u džamiju učiti ezan, bilo mi je teško. Svi su kod kuće, a ja moram više od kilometra prijeći i doći u džamiju, U početku sam bio ljut, ali nakon dva odlaska sam shvatio da je onaj zvuk, milozvuk koji se prouči, ljudima olakšavao životne poteškoće. Onda sam shvatio da sam bio u krivu kada sam onako mislio, ponajprije zato što sam bio u prilici ljudima na neki način pomoći. Moram priznati da sam u to vrijeme pandemije najveći dio vremena provodio uza svoju obitelj“, rekao je efendija Suljić i dometnuo kako su krize, bilo koje vrste, uvijek ljude usmjeravale jedne na druge.

Blanka Đulabić je govorila o životu u vrijeme pandemije koronavirusa i svim poteškoćama s kojima smo se svi suočavali dok smo prolazili to razdoblje. Iznijela je svoje mišljenje da je medicina učinila onoliko koliko je bilo u njezinoj moći, u tim danim okolnostima.

Zadnji je od govornika na tribini sudjelovao prof. Ibrahimagić koji je zahvalio na pozivu organizatorima tribine i izrazio svoje iznenađenje da se o koronavirusu može govoriti u kontekstu duhovnog i svjetovnog. Također je istaknuo kako je važno  pomiriti nešto što velika skupina ljudi smatra da ne postoji s nečim što je istina.

„Ja sam se uvjerio, nakon svih ovih godina smrti, da koronavirus postoji. To su isto tako mogli iskusiti svi oni koji su se oprostili s članovima svojih obitelji, susjedima ili prijateljima. Divno je bilo slušati kako su sva ova izlaganja bila okrenuta čovjeku i obitelji. Nisam tradicionalist, ali mislim da je obitelj važna i da iz nje izlazi puno toga dobroga i puno toga negativnog. Nisam pravi insajder, ja sam liječnik koji je sve vrijeme pandemije radio do trenutka kada sam se i sam zarazio i morao na bolovanje na petnaest dana. Tada sam radio pod maskom, a i danas tako radim. Dnevno barem deset puta opomenem naše ljude na nošenje maski. Još uvijek je službeno da osobe u u zdravstvenim ustanovama trebaju nositi maske, ali smo svi svjesni da nitko više ne opominje ljude zbog toga. Puno ljudi nije vjerovalo i danas ljudi ne vjeruju da koronavirus postoji i to je usud ovog nesretnog prostora na kojem je neškolovanost postala mainstream. Često ispričam vic kako se sretnu Amerikanac, Englez i Bosanac. U razgovoru Amerikanac kaže: „I am biznismen.“ Englez kaže: „I am džentlmen.“ A Bosanac kaže: „I am nepismen.“ Ovdje je normalno da se ljudi hvale kako nikad više neće pročitati nešto  napisano na jednom pismu, ovdje je normalno kada se studenti hvale da su završili državni fakultet s deset skripti, ovdje je normalno da upišete fakultet u Malinama u januaru, a završite ga u junu iste godine, ovdje je normalno da vi pecate na Savi, a donesu vam diplomu za dvije godine svršenog studija i kažu vam da imate snage da završite još dvije godine i diplomirate“, neke su od misli koje je prof. Ibrahimagić izrekao na tribini.

Na kraju je fra Franjo Ninić, kao predstavnik Katoličke crkve, poručio kako je pandemija koronavirusa bila teška i bolna za katolike kojima sveta misa znači mnogo, a nisu joj mogli fizički prisustvovati. Rekao je kako smo u vrijeme pandemije uživo imali internetske prijenose liturgijskih slavlja i vjernici su mogli sve to pratiti na svojim uređajima, ali to nije bilo dovoljno da bi zajednica vjernika bila istinski živa. Kazao je kako euharistija u Katoličkoj crkvi ima nezamjenjivo mjesto i sam fizički susret u crkvi – kada se vjernici okupe i mogu pogledati jedni drugima u oči – znači mnogo više od slike na ekranima.

Poslije izlaganja sudionika tribine, posjetitelji su se uključili u razgovor i pridonijeli plodonosnom razmišljanju o temi. Brojna su pitanja spomenuta i otvorena na tribini na kojoj je osvijetljena činjenica da vjerske zajednice, sukladno sa svojim mogućnostima, mogu svojim vjernicima pomoći u pronalaženju odgovora na nepoznanice u vezi s koronavirusom, da su pozvane pružiti im oslonac u teškim vremenima i nastaviti međusobno surađivati u izgradnji boljeg i pravednijeg društva.                                                                                                                                                                          M. B.