Obje smo novinarke, vrlo često smo zajedno i na novinarskim zadacima, a svakodnevno zajedno i komentiramo sve ono što nas okružuje, o čemu pišemo. Nataša Tadić je jedna od novinarki čiji rad je nadaleko cijenjen. Svaku priču sama osmišljava, stvara. Smatra da su priče svuda oko nas, posebno u ljudima.
Ova istaknuta novinarka uglednih medijskih kuća, N1 televizije te Nezavisnih novina neumorno piše svaki dan. Dobitnica je brojnih međunarodnih i domaćih novinarskih nagrada i priznanja za profesionalno izvještavanje.
„Nijedan posao nije lagan, ali naš novinarski posebno je prepun izazova i svoje težine. Jer, mi nemamo radno vrijeme i gotovo da na telefonu trebamo biti 24 sata i uvijek ažurni. Ja radim za više medija, radim na brojnim projektima i nemam radnog vremena. Trud i zalaganje kao i odricanje, da svaka priča bude zaokružena, su moja svakodnevnica“, kaže Nataša Tadić za Hrvatski glasnik.
I zaista je tako, jer ona nikada ne zna kako će njezin dan na poslu izgledati.
„Svaki dan sama osmišljavam svoje priče. Novinarstvo nije samo odlazak na zadatke niti bih ja ikada mogla biti takva novinarka. Novinarstvo nije posao, to je jednostavno poziv. U posljednje vrijeme kao novinarke se susrećemo s predrasudama, jer se od nas uvijek očekuje da budemo sređene, našminkane i dotjerane. Međutim, rijetko ko vidi našu drugu stranu, odlaske na terene, u vrlo često nemogućim uvjetima. Također, nas niko ne pita kako smo, jesmo li dobro, depresivni, pogađaju li nas osobno priče koje radimo i o kojima pišemo“, kaže nam Nataša.
Biti novinarka znači biti spreman i na svakodnevne javne kritike, ali i demantije. Međutim, Nataša do sada niti jedan demanti nije doživjela.
„Danas su svi kritičari. Posebno je to vidljivo na društvenim mrežama. Imate ljude koji su nepismeni, ne znaju pisati olovkom, nisu nikada ništa pročitali, ali jako dobro znaju otipkati komentar. Jednostavno, naš posao je javan, izložen je i nije se nekada lako nositi s uvredama. Ali, meni je drago što moje priče uglavnom ljudi dijele, prenose. Međutim, novinarski posao uopće nije dovoljno cijenjen, plaćen, mnogi od nas još uvijek nemaju riješene svoje radno pravne statuse. Ali kada volite ono što radite, nema tih prepreka koje će vas sputavati.“
Natašine priče su posebne, jer su to uglavnom priče o malim ljudima, ljudskim pravima, djeci. U svakoj od njezinih priča ti ljudi postaju veliki i važni.
„Za mene su ljudske priče odlika naše stvarnosti. Možemo mi stalno izvještavati o političarima, o tome šta je ko rekao u parlamentima. Ali, najvažnije je ipak čuti obične ljude. Naravno da stalno možemo izvještavati o negativnim stvarima, ali niste ni svjesni koliko nas danas okružuju i pozitivne priče, koliko imamo super ljudi koji od ničega stvaraju nešto. Naravno, mnogo je tu i socijalnih tema, ali i od takvih ljudi mnogo toga možemo naučiti, naprimjer kako ljudi samo malo trebaju da bi bili sretni“, kaže naša sugovornica i dodaje kako joj je srce puno kada joj se ljudi i poslije javljaju i govore kako im je pomogla njezina priča.
„Ja uživam pisati ljudske priče. Suhoparna politika nas ubija. Trebamo se okrenuti oko sebe i naučiti koliko nas dobrog okružuje, moramo izvlačiti najbolje iz našeg društva i shvatiti da nije sve tako crno“, kaže Nataša.
Kao novinarka ne daje da budu zapostavljeni ljudi kojima je nanesena ogromna nepravda.
„Mnogo mi je stalo da ljudi koji su preživjeli najteže ratne zločine, izgubile svoje najmilije, da dožive pravdu. A vjerujte da je još uvijek mnogo onih koji nikada ni minimalnu satisfakciju nisu doživjeli. Mnogo je još uvijek onih koji nisu pronašli svoje najmilije. Mnogo je žena koje su pretrpjele najgore torture. Ne smijemo takve ljude zapostavljati i stalno trebamo govoriti o njima kako nam se ta ljudska mržnja, koju su oni doživjeli, ne bi opet dogodila“, smatra Nataša Tadić.
Međutim, ono čega se ova ugledna novinarka boji jeste što se sve više ostvaruje ono u što je željela najmanje vjerovati, a to je da danas svatko može biti novinar.
„Nažalost, bojim se da je tako. Posebno je to postalo očito kroz pojavu novih tehnologija. Danas je veoma lako imati web portal, pisati što hoćete i kako hoćete i sve je više ljudi koji čitaju takve medije, a bez da su ikada vidjeli i provjerili ko stoji iza takvih medija, a sve je više i nepotpisanih tekstova, a da ne govorimo o famoznom „kopipejst“ novinarstvu. Također, mi nemamo uređenu zakonsku regulativu. Danas ljudi pišu tekstove na principu rekla-kazala, bez provjerenih informacija. Također, ljudi pokreću medijske platforme iz svojih interesa, a sada ćemo tu najezdu posebno imati u vrijeme izborne godine“, ističe Nataša.
Ali važno je znati, da novinarstvo nije niti senzacionalizam niti ekskluzivitet, ali ni da novinarstvo ne krasi nikakva brzina.
„Meni je žao što su se mediji sveli na vijesti koje vrlo često i ne zaslužuju da budu vijest. Imamo sve manje pravih istraživačkih priča, analiza. A zapravo bismo iz medija trebali učiti, jer znamo da su mediji kreatori javnog mnijenja. Zato danas imamo ovakvo javno mnijenje, onakvo kakvi su nam i mediji. Površno. Ljudi se vrlo često ne pomaknu dalje od naslova i na osnovu naslova daju svoj sud i mišljenje“, smatra Tadić.
Ono što Natašu posebno krasi je i činjenica da je ova novinarka danas i vrijedna poljoprivrednica. Kaže da je u njezinoj obitelji to tradicija i da su svi bili vrlo vrijedni i radišni ljudi posvećeni prirodi.
„Moj pradjed, djed i otac su se uvijek bavili poljoprivredom, a i radili su i u firmama. To je potpuno normalno da se i ja bavim poljoprivredom. Obrađujem zemlju, imamo mnogo životinja. Naučila sam u tome uživati. Koliko god nekada bilo teško, kasnije shvatim kako me sve to odmara“, priča nam Nataša.
Kao dijete nikada nije odrastala na eurokremima i paštetama.
„Mi sve sami proizvodimo. Uglavnom, nastojimo da sve bude organsko, proizvodimo razne džemove, pravimo ajvar, sokove, kompote, imamo svoje salate, svoje meso, sir, kajmak, sušimo čajeve. Ne stavljamo nikakve konzervanse i stalo mi je da sve bude autohtono. Imamo veliki plastenik. Navikli smo tako da sami sebi proizvodimo hranu. Meni je to potpuno normalno, da sijem, kopam, pripremam ogrjev za zimu, orem, vozim traktor. Naravno da nije lako, jer zemlja neće gospodara nego hoće slugu. Nekada iscrpljuje fizički, ali psihički me odmara. Volim prirodu“, kaže Nataša.
Nataša je i velika humanitarka. Vrlo često sudjeluje u brojnim akcijama darivanja, a veoma je važno istaknuti da svoju kosu uređuje i njeguje isključivo prirodnim preparatima, kako bi je mogla darovati djeci oboljeloj od karcinoma.
Danas, na Dan žena, Nataša Tadić nam kaže da koliko su se god žene izborile za svoj položaj u društvu, nije jednostavno biti žena. Svakoj priželjkuje da bude svjesna svojih kvaliteta, da se vrate prirodi i prirodnoj ljepoti.
„Žene trebaju početi više cijeniti sebe i imati svoj stav, izgrađen karakter. Pametne smo, racionalne, ali svakodnevno trebamo učiti i nikada ne smijemo pokleknuti“, poručila je Nataša Tadić u razgovoru za Hrvatski glasnik.
Vrijedna svakog divljenja, Nataša Tadić svojim pričama vraća povjerenje u medijski svijet. Ponosni smo i što je dio naše redakcije, Hrvatskog glasnika.
Maja Nikolić
