Kada je prije petnaestak godina prvi put ugledala crne i bijele dirke klavira, bila je to ljubav na prvi pogled. Monika Tadić porijeklom je iz Živinica, gdje je napravila svoje prve glazbene korake. Roditelji su joj poklonili igračku sa klavijaturom, što je bilo dovoljno da prepoznaju talenat za glazbu kod tada male djevojčice. Započelo je školovanje u glazbi, ranije u odnosu na svoju generaciju, tako da je zajedno sa prvim slovima, naučila i prve note.
„Veliki je bio šok kada sam poslije igračke vidjela pravu klavijaturu. Imala sam sreću da u Osnovnoj muzičkoj školi budem u klasi profesorice Slađane Dedić, koja mi je usadila ogromnu ljubav prema muzici i otvorila mi umjetničke vidike. Zahvaljujući njoj muzika je postala i moj životni put i opredjeljenje. Kad slušate sve te upute divnih profesora, prirodno je da dođe napredak i da ljubav prema muzici raste iz dana u dan.“
Po završetku osnovne i srednje muzičke škole u Tuzli, Monika je studij nastavila na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. I tamo je imala sreću da dođe u klasu jedne od najpoznatijih profesorica klavira u Bosni i Hercegovini. Svjetlana Člaidze je u svoju posljednju generaciji prije mirovine, primila i perspektivnu i višestruko nagrađivanu Moniku, te sa njom postigla značajne uspjehe tijekom studija.
„Studij u Sarajevu mi je donio mnogo toga, poput odlazaka kod eminentnih profesora iz Europe i svijeta. Upoznajete različite kulture, različite pristupe muzici i postajete bogatiji svakim susretom s tim ljudima. Mladima koji su sada na studiju bih preporučila da zaista rade na sebi, da stalno traže nešto novo, da skupljaju znanje i ne zastaju na jednom mjestu“, kaže Monika.
Monika je kao jedan od najuspješnijih studenata u svojoj generaciji diplomirala i magistrirala na sarajevskoj muzičkoj akademiji. I tijekom studija vrlo predano je radila, pripremala se za natjecanja i osvajala domaća i međunarodna priznanja.
„Morate biti predani tom radu, kako biste uspjeli prenijeti tu energiju, čar i strast koju interpretiranje glazbe proizvodi u čovjeku. Kada osjetite da je publika prepoznala tu vašu energiju i emociju, to umjetniku daje još veću inspiraciju i novu energiju za nova glazbena osvajanja“, ističe ova mlada umjetnica.
Tu posebnu energiju osjetila je ponajviše na prvom velikom solističkom nastupu u svom rodnom gradu. Bosanski kulturni centar Živinice velikodušno je ponudio da svoju scenu mladim umjetnicima iz tog grada pruži kao prostor za njihov razvoj i umjetnički napredak.
„Posebno je svirati u svom gradu. Kada sam izašla na scenu i ispred sebe ugledala 400 ljudi, nije bilo jednostavno. Velika je to odgovornost. Mislila sam da je to samo priča, da je najteže pred svojima, ali sam se uvjerila da je istina.“
Od početka svog školovanja Monika je imala jedan cilj – biti najbolja. I taj cilj je ostvarila. Mnogo je radila, pa su i dobre ocjene dolazile kao logičan slijed, te je na kraju studija proglašena zlatnim studentom.
Po završetku studija odlučila se vratiti u rodne Živinice i tu dati svoj doprinos u razvoju umjetničke scene i pružajući znanja mladim talentiranim učenicima.
„Za moj povratak zaslužni su ponajviše moji roditelji, koji su poželjeli da malo budem kući. Bilo je opcija i u Sarajevu i u Tuzli, ali sam odabrala Živinice i nisam se pokajala. Od 2016. godine, nakon diplomiranja sam počela raditi kao profesorica klavira. To je bilo potpuno novo iskustvo za mene. Sve je to u principu bilo istovremeno i novo i poznato. Nakon izvjesnog vremena sam počela postizati i uspjehe s učenicima, što je bio dodatni vjetar u leđa“, ističe ptofesorica Monika Tadić.
Zahvaljujući mladim entuzijastima, ponajviše direktoru Bosanskog kulturnog centra u Živinicama, Elmiru Krivaliću, kulturni život ovog grada podignut je nekoliko stepenica više.
Monika je sa zadovoljstvom odlučila priključiti se skupini mladih umjetnika željnih da svom gradu poklone nešto kvalitetno.
I u nastavku karijere Monika Tadić planira uspješno kombinirati pijanistički i pedagoški rad, dajući svoj maksimum i pomjerajući svoje sopstvene granice.
Barbara Pavljašević
