Institut za društveno politička istraživanja iz Mostara u ponedjeljak je u Mostaru na četvrtoj, posljednjoj, panel diskusiji, povodom 25 godina, od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma predstavio dva prijedloga izmjena Izbornog zakona BiH. Milan Sitarski, član stručnog tima IDPI-a kaže za Hrvatski glasnik kaže da svaki od njihovih predloženih modela predstavlja značajan rezervoar operativnih rješenja, matematičkih postupaka, pa i temeljnih načela koji mogu pomoći predstavnicima parlamentarnih stranaka da konačno postignu konsenzus o izmjenama izbornog zakonodavstva.
Razgovarao: Miroslav Landeka
HG: Gospodine Sitarski da budemo na početku razgovora precizni. Otklanja li ponuđeni model svaki oblik diskriminacije po presudama, odnosno provodi li on sve mjerodavne odluke Ustavnog suda BiH i Europskog suda za ljudska prava ?
Sitarski: IDPI je razvio dva modela izmjena Izbornog zakona BiH. Model A podrazumijeva isključivo izmjene Izbornog zakona, a njime se u cijelosti implementiraju odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetima Sejdić-Finci, Zornić i Šlaku, obzirom da osiguravaju da se na svaku dužnost koja se bira u entitetu u kome živi može kandidirati, a i glasovati za kandidate za tu dužnost, doslovno svaka osoba, neovisno o tomu kojem konstitutivnom narodu pripada ili ne pripada. Model B podrazumijeva i izmjene Ustava BiH, a njime se implementiraju i odluke u predmetima Pilav i Pudarić, obzirom da omogućavaju svim građanima kandidiranje i glasovanje za doslovno sve dužnosti u BiH, neovisno o tomu u kome entitetu žive.
HG: Jamči li taj model legitimni izbor svakog člana u Predsjedništvu BiH kao svojevrsnom simbolu legitimnog predstavljanja svakog naroda?
Sitarski: Oba modela jamče pripadnicima svakoga od konstitutivnih naroda, Bošnjacima, Hrvatima i Srbima, izbor vlastitoga predstavnika u Predsjedništvu BiH vlastitim glasovima, bez mogućnosti izbora njihovog člana Predsjedništva glasovima pripadnika nekoga drugog naroda, kao što je, primjerice, Željko Komšić već tri puta biran za hrvatskog člana glasovima Bošnjaka. Modeli IDPI to onemogućavaju primjenom koeficijenata izbornih bodova koji su dodijeljeni, u konkretnom slučaju hrvatskog i bošnjačkog člana Predsjedništva, svakome od 10 kantona u FBiH i Distriktu Brčko u Modelu A, a svakoj od tih jedinica i RS-u u Modelu B. Za svaku od tih administrativno-teritorijalnih jedinica koeficijenti izbornih bodova su određivani sukladno broju pripadnika dotičnog naroda koji živi u njoj po popisu iz 2013. godine. Ukoliko bi veliki broj Bošnjaka opet glasovao za nekog kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva, utjecaj njihovih glasova na rezultat izbora bi bio minimiziran, obzirom da teritorijalne jedinice u kojima oni glasuju nose mali broj izbornih bodova za hrvatskog člana.
HG: Kako će se po tim modelima birati domovi naroda?
Sitarski: Po Modelu A svaki kanton u BiH također dobiva svoj koeficijent izbornih bodova po opisanom postupku, bošnjačkih, hrvatskih, srpskih i ostalih. Svi zastupnici kantonalnih skupština koji pripadaju dotičnim narodima i ostalima potom se okupljaju u svom Velikom izbornom kolegiju (bošnjačkom, hrvatskom, srpskom i ostalih), a zatim, temeljem koeficijenta izbornih bodova koji svaki od njih nosi, sukladno kantonu u kojem je izabran, u tom kolegiju biraju odgovarajući klub u Domu naroda Parlamenta FBiH. U Modelu B, birači bi izravno birali izaslanike u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, pri čemu bi se koeficijenti izbornih bodova izravno primjenjivali na izborne liste, kao i na kandidate za članove Predsjedništva.
HG: Kakva su Vaša očekivanja da se ovi prijedlozi uvaže od relevantnih političkih stranaka u BiH?
Sitarski: Ne očekujemo da će bilo koji od naših modela biti prihvaćen u cijelosti, ali napominjemo da svaki od njih predstavlja značajan rezervoar operativnih rješenja, matematičkih postupaka, pa i temeljnih načela koji mogu pomoći predstavnicima parlamentarnih stranaka da konačno postignu konsenzus o izmjenama izbornog zakonodavstva kojima bi se implementirale presude svih relevantnih domaćih i inozemnih sudova, ali i omogućilo legitimno predstavljanje svih konstitutivnih naroda u za to predviđenim tijelima vlasti.
HG: Žalosna je činjenica da BiH nakon 25 godina od Daytona nema svoj Ustav, jedan moderan Ustav kao temeljni pravni akt svake države kojim se uspostavlja politički i pravni poredak!
Sitarski: Ta činjenica svjedoči o nepostojanju temeljnog društvenog konsenzusa, ali i elementarne želje za produktivnom i dobronamjernom raspravom kojom bi se do njega moglo doći. Krivci za to su prije svega unitarističke snage, koje pokušavaju centralizirati državu mimo samim Ustavom predviđenih procedura i pretvoriti je od federalističke i konsocijacijske u unitarnu, kao i separatističke, koje politiku unitarista koriste za slabljenje i rastakanje BiH kao države.
HG: Kakva je Vaša vizija uloge susjeda i garanta Daytona Republike Hrvatske i Republike Srbije i SAD i Rusije ?
Susjedi BiH, kao i sve velike sile koje su garanti Daytonskog sporazuma, dakle i Ustava BiH koji je njegov dio, morali bi inzistirati na dosljednoj obrani temeljnih načela Ustava, uključujući i načelo konstitutivnosti i pune jednakopravnosti konstitutivnih naroda, kao i legalistički pristup po kojem se Ustav može mijenjati isključivo procedurama koje sam propisuje, te da do tada njegovo slovo mora biti usklađeno s njegovim duhom, a s tim slovom i duhom – slovo i duh svih zakona na svim razinama vlasti u BiH.
