Piše: Matea Tunjić
S Kradljivicom knjiga govorila sam vam o smrti, a ona vam je pričala o životu, ali i o sebi. No, tko prvo govori o smrti pa onda o životu? Više bi smisla imalo govoriti kronološki, znam, prvo o životu, a onda o smrti. No, život, smrt, to su dvije strane iste medalje – prirode, a samim time i čovjeka. A vrijeme, χρόνος, Grci su smatrali kružnim, kraj je novi početak, a početak ukazuje na kraj. Zato, nije važno o čemu se prvo priča – o smrti ili životu, kad to dvoje uvijek dolazi u paru. O tome nam govori i knjiga koja u sebi spaja prosinačke teme koje su se utkale u retke našeg bloga – knjige i njihovu moć, ljude i njihove inspirativne promjene, smrt i život.
“‘Između života i smrti nalazi se knjižnica’, ona reče: ‘i u toj knjižnici police idu u beskonačnost…’” Međutim, ova knjižnica nije poput one koju sam tražila da zamislite kad ste čitali o fikcijskom romanu Raya Bradburyja, Fahrenheit 451. U njoj se ne nalaze vaše omiljene knjige, ni one s popisa za čitanje, ni preporuke, ni svjetski klasici, ni enciklopedije, koje najčešće u kućama služe kao ukras. U Ponoćnoj se knjižnici pak nalaze pomalo neuobičajene knjige, a sadržaj su im sve mogućnosti vašeg života.
Naime, Nora Seed nalazi se, blago rečeno, u egzistencijalnoj krizi. Znate već, to je, kažu, ono kad se pitate gdje ste bili, što ste radili, kad ste pogriješili i što želite napraviti od svog života, jeste li ostvarili snove onog malog djeteta u sebi. To vam je ono kad se zapitate jeste li, i zašto niste, sretni, premda se čini kao da sve imate u životu, posao, brak, fakultet. Ali, uz sve to, katkad je to onaj trenutak kad vam se čini da ništa nije na svom mjestu i ništa nema nikakvog smisla. Dodatni je problem naše glavne junakinje što je završila studij filozofije pa njene misli lakše i dublje svrate do Sizifa i pitaju ga kako se osjeća svakodnevno iznova vukući kamen uzbrdo koji će, čim stigne do vrha, opet pasti. Jednom se Nori u nekoliko dana život, poput čaše koja je već napukla, rasprsne u mnoštvo sitnih komadića tako da u tom trenutku odluči svim svojim mukama stati na kraj. Ipak, na posljednji dan svog života, naša filozofkinja dobije iznenadnu priliku popraviti sve svoje željene pogreške i odabrati neki od života koje je htjela živjeti dok je bila mlađa.
Neću vam otkrivati sve njezine mogućnosti, a pogotovo vam neću otkriti koji to život glavnu junakinju čini najsretnijom i je li on uopće moguć. Reći ću vam samo da se usput zapitate kako bi izgledala vaša Ponoćna knjižnica i što biste učinili da se pred vama nalazi beskonačno mnogo mogućih željenih načina života. Koji bi vas najviše ispunio i učinio sretnima, ako to nije, kako kaže Markus Zusak “još jedan unutarnji paklenski ljudski trik.” A ako vam se ova knjiga bude učinila lakšim i predvidljivim štivom, onda se bacite u potragu za Camusom, Sartreom ili Kierkegaardom. No, imajte na umu da se za njih, posebno za ovog potonjeg morate dobro opremiti optimizmom.
