Pjesma Andromeda grupe Lelek donosi snažnu poruku o ženama, vjeri i otporu. Pet članica grupe priznaju da su se pobjedi nadale, ali da su sve do posljednjeg trenutka ostale fokusirane isključivo na nastup.
Posebnu pozornost javnosti privukle su tetovaže koje nose, kao i tematika pjesme. Lelek spaja etno i pop glazbu, a Andromeda govori o ženama koje su se u prošlosti suočavale s prijetnjom ropstva i prisilnog odricanja od vjere. U tim okolnostima, žene su na vlastitim tijelima tetovirale simbole kako bi ostavile trajne znakove katoličkog identiteta i otpora.
“To su hrvatski simboli i motivi koje su žene nekada tetovirale kako bi izbjegle ropstvo, a kasnije su se prenosili kao nasljeđe. Ima dosta simbola – križ je najvažniji i predstavlja vjeru, a tu su i motivi koji označavaju tradiciju, kolo, obitelj, zajedništvo i sigurnost”, pojasnile su članice grupe.
Iako ukrašavanje tijela seže daleko u prošlost, ovaj specifični oblik obilježavanja dobio je na važnosti tijekom Osmanlijskog carstva (1463.–1878.), kada su tetovaže postale štit i znak identiteta.
Upravo kroz te simbole, kako otkriva Vesna Haluga, autorica knjige ‘Znamen na koži’, ispričana je i priča o opstanku hrvatskog naroda, budući da su takve tetovaže od sredine 15. stoljeća doslovno spašavale živote.
Naime, u to doba je katoličko stanovništvo bilo izloženo progonima i otmicama, pa su ovakve tetovaže imale jasnu funkciju. Djevojčice između šeste i šesnaeste godine života, a ponekad već i od treće, stavljale su na svoja tijela ovakve tetovaže kako bi bile trajno obilježene svojom vjerom i tako zaštićene od odvođenja u hareme ili prisilnih brakova s osvajačima.
Od motiva najčešći je bio križ, često stiliziran i okružen geometrijskim, solarnim ili cvjetnim uzorcima, a kao boja koristila se smjesa čađe, meda ili mlijeka. Sicalo se naječšće po rukama, prstima i podlakticama, a rjeđe na čelu ili prsima.
Ovaj običaj počeo se gubiti prije Drugog svjetskog rata i danas se može vidjeti uglavnom na rukama najstarijih žena u srednjoj Bosni.
Stihovi pjesme dodatno naglašavaju povijesni i emocionalni kontekst, podsjećajući na strah, ali i snagu žena koje su se borile za očuvanje identiteta.
Bez engleskog, s jasnom porukom. Za nastup na Eurosongu planiraju promjene u scenskom nastupu i kostimima, no pjesma ostaje ista – bez dodavanja engleskog jezika.
