Piše: Zlatko Dizdarević
Evo, minulog četvrtka predsjednik Izraela Benjamin Netanyahu odobrio je nedavno najavljene planove za okupaciju Gaze. Operacija koja počinje njegovim nalogom i fanatičnom srećom ministra odbrane Israela Katza tim povodom dobila je ime „Gideonove kočije 2“.
U prvoj fazi, kažu, mora se premjestiti milion Palestinaca na jug, zauzeti gtrad Gazu (ili ono što je tamo ostalo a nastavljaju da ruše čak i robotima nakrcanim eksplozivom ) i dovršiti racije u urbanim dijelovima unaokolo. U drugoj fazi, odmah potom, ide se na potpuno razaranje izbjegličkih kampova u centralnoj Gazi. Kome nije sve jasno povodom „strateškog cilja“ operacije, objasnio je fanatični lider stranke religijskog cionizma i ministar finansija Izraela Bezalel Smotrich. Dakle, „uništiti Gazu, raseliti sve Palestince po svijetu i uspostaviti jevrejska naselja na toj teritoriji…“ Smotrichev glavni partner u cijeloj storiji je Itamar Ben Gvir, ultra ekstremni desničar i cionista, od 2022. ministar nacionalne sigurnosti, lider stranke Jevrejska snaga. Njih dvojica su kao partneri na presudan način, sa 14 koalicionih glasova u Knesetu de facto doveli i održavaju Netanyahua na vlasti. Naravno, uz glavni uslov njihove koalcije – Gazu brisati do kraja!
Dvije godine, manje – više, nije bog zna kakav period u planetarnoj istoriji kada je ne drmaju, recimo, veliki svjetski ratovi. U globalnim svjetskim kretanjima, uz pucanja, laganja, otimačine, sreće i nesreće sa svakodnevnim življenjem takvim kakvo je, tih dvadesetak mjeseci uglavnom su rutina. I sa dešavanjima i sa svjetskim tumačenjima tih dešavanja. Sada, međutim, živimo povijesno sasvim drugu priču: U periodu od 7. listopada 2023. do danas nije bilo velikog svjetskog rata, poput onog Prvog i Drugog, ali je definitivno i na svoj način po prvi put cijela planeta civilizacijski, ljudski, moralno, sistemski… doživjela potpuni i brutalni poraz. Onaj elementarni, ljudski, a povodom interesa do mjere apsolutne neljudskosti. Nemjerljivo mnogo onoga što je slovilo kao poredak, organizacija, mudrost i znanje, humanost i čovječnost, doživjelo je, povodom Gaze i tamošnje totalne dekadencije svega ovoga neupitni krah, planetarni.
Od najmonstruoznijeg, u novijoj istoriji organiziranog zla nad djecom, njihovim ubijanjem glađu, žeđu i granatama ispaljivanim ciljano na škole, igrališta, vrtiće, bolnice i domove, povijest će pamtiti na svoj način goru činjenicu: Interesnu, kalkulantsku jadnu i bijednu šutnju takozvane politike većine izabranih „lidera“ svijeta. Njihovu nespremnost da učine minimum radikalnih poteza u zaustavljanu jezive drame u Gazi, umjesto bijedno i lažno verbalnih osuda. Time se životinjizam tamošnjih zvijeri (izvinjavam se životinjama) ne samo nije zaustavio, već je potican dalje i dalje, ciljano i neupitno.
Razorna je, u svemu ovome istina da dostignuti, tzv. svjetski politički, interesni vladajući narativ opstaje na bijednoj šutnji, dodvoravanju sili i cinično lažnim žalopojkama nad svim ovim. A u igri je brutalna kalkulacije da je smrt, eto, doslovno postala najveći i najisplativiji planetarni business. I dok je sve bilo na nivou ratova država i armija, gutalo se. Sada, kada se monstruoznost profita smrti i genetike neljudskosti, ciljanim nalozima i dodvoravanjem planetarnim gazdama uselila na teren ubijanja djece, majki, nevinih, bez odgovora država i svjetskih sistema sa onih što na njima profitiraju, priroda će sigurno uzvratiti.
Vrativši se u današnjoj storiji unatrag, skoroj prošlosti i svakodnevnici u vlastitom dvorištu, u vrijeme uobičajenosti sa kojima smo živjeli i sa njima se srodili – sjetih se ovih dana ne baš slučajno – izjava izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, upućenih video porukom gostima na otvaranju Mostarskog sajma maja 2023., u kojima „dragom prijatelju Draganu Čoviću“ i zvanicama unaokolo, uz ostalo, egzaltirano poručuje: „Posvećeni smo miru, prosperitetu i sigurnosti…“ A „dragim prijateljima“ baš bi krivo što čuveni „Bibi“, zbog slutnji dolazećih drama kod njega u kući i okolo, (teško je danas kazati slučajnih) nije lično došao na istinski značajni događaj u Mostar, iako je obećao da hoće. I bilo je kako je bilo uz svo poštivanje te posvećenosti miru, prosperitetu i sigurnosti u partnerstvu sa Izraelom. Onakvom kakav je bio sa „uvaženim“ Netanyahuom i tada i godinama prije.
I šta bi ? Povijest kao rijetko kada u novije vrijeme i tada prevari njene učesnike. Evo 23 mjeseca od početka drame sa Gazom brutalnijom iz dana u dan i javno najavljivanom od zločinaca, prevari njene svjetske svjedoke. Neke potpuno nespremne i šokirane onim što je započeto samo pet mjeseci nakon iskrene zakletve u draga prijateljstva, partnerstva i obećane „posvećenosti…“.
Danas je jasno svakome iole normalnom da svjetskom miru, prosperitetu i sigurnosti, bezmalo od Drugog svjetskog rata do danas, nije zabijen tako sado-mazohistički i krvnički nož u leđa, kako je to učinjeno – pojednostavljeno rečeno – u dva slučaja: Prvo, u monstruoznom, povjesnom izraelskom genocidu nad Palestincima u Gazi „pravdanom“ počinjenim zločinom Hamasa protiv Izraelaca, mimo njihovih „uspavanih graničara i vojske.“(sic !) Drugo, evo, u neviđeno jadnom i bijednijem „odgovoru“ do juče najvažnijih institucija svjetske pravde i poretka. Zapravo, u nesposobnosti nebrojenih plaćenih i zakletih svjetskih državnih, političkih, vojnih, (ne)vladinih institucija i organizacija u onemogućavanju i sankcioniranju nečeg i sličnog ovome, a što evo čak i eskalira sve do potiranja smisla ljudskosti.
Za svjedoke vremena poslije poraza fašizma, poodavno je dovršena povijesna faza drugačije ljudske i političke realnosti. Sentimentalno sjećanje na ta vremena ne pomaže. Potom je došla druga, „nova faza“. U njoj se – uz ciljanu pomoć nove medijske nauke i tehnike pranja ljudskog uma otišlo do ismijavanja „prevaziđenih“ vrijednosti. Nekadašnje vrijednosti su usisane logikom profita kao neupitnog standarda za procjenu svega (ne)uspješnog. Na tome je izgrađena linija i proizvodnja mržnje kao najvažnije hrane za ratove, okupacije i posao otimanja svega ciljanog. Tu je potrebna i lažna istorija, mit o razlikama, mržnja spram drugog kao politički zadatak, uz nipodaštavanje do jučer poštivanih sistema društvenih i ljudskih vrijednosti. Do pobjeda pod ruku sa korisnim i poslušnim partnerima.
Države i narodi kojima nema šta da se otme nisu predmet interesa. Kod njih treba održavati statu quo organizacije poslušnosti, ostaviti ih po strani dok ne zatrebaju. U velikim čišćenjima i osvajanjima nema se ni vremena ni volje baktati neprofitabilnim prostorima i ljudima. Eto stvarnosti novog svijeta.
U takav „sistem vrijednost“ uskoćio je i monstrum Netanyahua kapitalizirajući danas i tragediju Holokausta i nečistu savjest Nijemaca, i žeđ za resursima Evrope, geostrateške interese kaubojske Amerike… Sve to uz egzaltiranost skorojevićkog bogatstva pustinja Zaliva – mimo onih Arapa druge krvne grupe koji baštine vijekove kulture, civilizacije, nauke i pobjeda. Njih je trebalo izbaciti iz igre, Irak, Iran, Siriju, Egipat… Takvi su u novoj igri neprijatelji i prepreka zapadnoj opsesiji vladanja Blikim istokom. U partnerstvu sa nezajažljivim tipovima poput Netanyahua, zapravo izvorno lokalnog kriminalca kojem čak i Vrhovni sud Izraela čeka kraj mandata za pokrertanje procesa temeljem uručene optužnice za korupciju i razna druga nezakonita djelanja.
Za interesne partnere takvima ni monstruozne priče o zločinima nije da ne znače ništa, već se relativiziraju dalje i dalje. Igra se samo profitabilno.
Zlo zlikovca Netanyahua, zapravo zbog svega ovoga, nije ni moglo naići na minimum konkretnih, jasnih i odlučnih odgovora u „elitama“ koje vode planetu. Čast pokušajima kod izuzetaka koje je „sila nebeska“ u svjetskim vrhovima naprosto izbacila iz igre. Uvijek kada se bar pokušavalo sa korakom dalje od jadnih konstatacija o „nedopustivosti“, „užasavanju“, „humanitarnoj krizi neviđenih razmjera“, o „ozbiljnom kršenju međunarodnog humanitarnog prava“ itd. itd. Primjera ovakvih reakcija na zlo u Gazi što ne piju vode bilo je već previše. Do gađenja. Šuška se čak kako bi trebalo ovakve „osuđujuće izjave“ početi i zabranjivati jer im monstrum već odavno pokazuje od šake do lakta.
Ipak, uz sve najmonstruoznije što je u Gazi već vidjeno, opisano, prikazano, mora se vjerovati da to ne može do vijeka. Istine o tome kako je do svega došlo, ko upravlja pričom, ko je gura pod tepih a ko od nje pravi posao, ko laže i ko krade, ko finansira i profitira a ko pomaže zloćinu iz mržnje a ko zato što mora – sve je to manje više poznato. Jednog dana, izvjesno i ubrzo, o ovome će se pisati knjige. No, evo i prije toga već se dešava nešto što ni zlikovac sa čela Izraela, ni većina jadnih svjetskih političara sa vrha svojih država i tzv. međunarodnih organizacija i institucija nisu očekivali: Zlo Netanyahua i onih što ga još okružuju, polako ali vidljivo, do sada u rijetko pokazivanoj mjeri, nameće se i kao povod buđenju ljudskosti u svijetu. I one koja i nema veze sa politikom. Mjera je prevršena onoliko koliko je bilo dovoljno da tzv „obični ljudi“ iskorače iz jada i bijede spram sebe samih. Iz tzv. politike, njenih lopovskih interesa, dodvoravanja, straha od bijednih lidera koji na poslušnosti „velikima“ održavaju status…
Kada se sve sabere, slika otpora neljudskosti, čak i medijski često uskraćena javnosti, postaje neizbrisiva. I u svijetu koji baštini genetski kod slobode, demokracije, identiteta… ali i tamo gdje se povijesno nije znalo šta su izbori, sloboda izražavanja, političke misli, sloboda drugačijeg. Polako ali izvjesno, u svakodnevnicu se vraća puno prikrivanog povodom Gaze uz osjećaj elementarne ljudskosti koja pogađa svaku normalnu majku bilo gdje na svijetu dok sluša i gleda slike djece ciljano ubijane po obdaništima i bolnicama, ubijane glađu, žeđu, spaljivanjima…
Glas protiv već dostignute traume u svijetu „ genocidom u Gazi“ dižu evo i oni Jevreji po svijetu i u Izraelu koji jako dobro znaju da je Holokaust kao neupitni genocid u Drugom svjetskom ratu bio priznat svuda unaokolo i da je bilo iskreno suosjećanje sa žrtvama te strahote. A danas ? „Postigao“ je Netanyahu i zlikovci oko njega to da su već nebrojeni u svijetu spremni da kažu kako je „Gaza gora od Holokausta“. Dižu se na sličnom osjećanju po svijetu i američki studenti, i nepregledne mase po svjetskim metropolama, i parlamentarci u Italiji u odijelima kojima čine palestinsku zastavu, i dojučerašnji vodeći izraelski političari i bezbjednjaci koji otvoreno tvrde da Netanyahu gura Itrael u ogromne probleme i izolaciju bjesomučnim idejama o potpunom okupiranju Gaze i tjeranju tamošnjih ljudi da se „dobrovoljno isele“. I to gdje ? U Sudan koji jedva preživljava glad. Eno zato i premijera Novog Zelanda koji kaže : „Mislim da je Netanyahu sišao sa uma“.
Jača blok onih koji dižu po svjetskim forumima daju glas za Palestinu – državu, množe zahtjevi za trenutni prekid genocida u Gazi, deblokadu humanitarne pomoći itd. sve do prekida slanja oružja Izraelu itd . Nema sumnje da u mnogim od tih „iznenadnih odluka“ političara, posebno Zapada, ima i straha od izbora. A unutrašnja lukavština kaže – ne mogu se ovi novi, brojni glasovi ignorirati. Mnoge nove ankete po svijetu pokazuju da je „buđenje Istoka i Zapada“ povodom Gaze blizu nečem što je nova realnost, ma koliko sprečavana na svaki način. Opasna je vrhovima jer je mnogo manje politička, a mnogo više ljudska, vlastita, moralna i samoodlučujuća. Samo u Njemačkoj, iako sa kancelarom Merzom koji ne odustaje od pomoći Izraelu, odluci Vlade da se ograniči neupitno unosni izvoz oružja u Izrael, 83 posto ispitanika dalo je jasnu podršku. I 26 država u svijetu u minule dvije sedmice potpisalo je zahtjev da se „zbog humanitarne krize neviđenih razmjera“ zaustavi drama Gaze. Naravno, ima i onih iz EU koji to nisu željeli. I ptice na grani znaju – zbog Izraela i Amerike! Oni znaju kako su i zašto zadatim lažima opravdavali svoj jad. Neinteligentno je ne vidjeti da će se eho ovakve poslušnosti vratiti kad – tad.
Svijet ide u drugom pravcu. Koliko juče, šutnja je bila sastavni dio politike. Bila su takva vremena. Kod mnogih „malih“, to više i nije problem. Niti se može vjerovati dovijeka „liderima“ koji vjeruju da mogu bez posljedica potpisati što im je god u vlastitom interesu i po nalogu onih vladaju njihovim karijerama. Nije više tako ni za mnoge visoke funkcionere, civilne i vojne u Izraelu, nekad i sad. Netanyahu je danas, zapravo, postao najveći i najgori „antisemita“ na svijetu uništavajući čak i postojeći svjetski respekt Holokausta. Nije malo Jevreji koji danas makar ispotiha toga postaju svjesni. Kao milioni ljudi po svijetu koji se bune i povodom grobova djece u Gazi, ali i nad grobovima stotina likvidiranih humanitaraca, 238 ubijena novinara. A više od 60 hiljada ubijenih stanovnika Gaze, uz javnu odluku o nastavku ubijanja bezmalo „do posljednjeg“, ludilo je.
Yossi Belin, bivši ministar Izraela (pregovarač iz Osla) za ovo što radi Netanyahu u Gazi kazao je da je to „recept za katastrofu“. Po svemu sudeći ne samo za njega i Izrael, već i za „političku pamet“ svijeta koja je kasno shvatila da će se „buditi Istok i Zapad…“. I zbog Gaze i zbog njih. Ako ne bude dizanja iz planetarnog jada sa Gazom, gora će zla mnogima tek pokucati na vrata.
