Piše: Željko Ivanković
Visok koeficijent amoralnosti i nizak koeficijanet inteligencije, to je recentni portret hrvatskog desničara iz stranaka tipa Domovinski pokret (danas), a HSP ili još „čistiji“ HSP, tzv. Čista stranka prava (jučer) i sličnih ultradesničarskih političkih opcija, koje svesrdno, dakako, interesno, treba i podržava HDZ. Članovi tih stranaka, koji svi izgledaju kao da su klonirani, snažno pokazuju koliko im je jaka potreba za snažnim vođom (oni bez vođe naprosto ne znaju živjeti), pa ga onda prizivaju, iz pakla i davnih vremena, pjevajući mu jeftine pjesmuljke. I ne bi to bio problem, jer poznati su i takvi politički projekti i takvi tipovi, da se stvar nije popela do samog vrha vlasti u Hrvatskoj (a sve se to prelijeva i u BiH, npr. Thompsonov koncert u Čovićevom Širokom Brijegu), gdje već i saborski zastupnici i dojučerašnji Plenkovićevi dopredsjednici i ministri pjevaju pjesmuljke Paveliću ili podanički opravdavaju ta pjevanja, a HDZ ih brani, jer mu trebaju za ostanak na vlasti, tj. za nastavak domoljubne pljačke. E sad, kolika je tu pamet i koliki moral vlasti u Hrvatskoj, a koliki u Crkvi koja ih podržava gromoglasnom šutnjom ili u tzv. intelektualnoj kremi koja je izmislila i lansirala stupidni patent „dvostruke konotacije“, drugo je pitanje…
No, zamislite, koliki čovjek mora biti idiot da mu u XXI. stoljeću treba vođa za cijeli narod, koliki idioti su likovi koji tom vođi pjevaju, a taj vođa ne samo da je bio koljač, zlikovac, nego je i „njihovu lijepu“ pojeftino prodao u ruke Talijanima, kao što su ovi novi „domoljubi“ prodali INU Mađarima, kao što su… U XXI. stoljeću, neki zastupnici, čak dojučerašnji potpredsjednici Vlade i njihovi glasači toliko vole Hrvatsku (ustvari svoje plaće za epsku glupost i nerad!) da slave izdajnike i bivše zločince vlastitog naroda i vlastite zemlje.
Nisu mi nepoznati ljudi male pameti ili bukači i galamdžije, ni u životu ni u literaturi, jer to dvoje ionako ide skupa (prazan lonac najviše zveči – kaže narod), ta posao nam je poznavati idiote i pisati o njima (Zar ne, Fjodore?), ali šokantno je da im u današnjoj Hrvatskoj nema tko reći: „Imate pravo pokazati koliko ste priglupi i primitivni svome selu, svojoj obitelji, svojoj ženi i djeci, ali stanite, ne sramotite ono za što ste položili prisegu – demokratsku Hrvatsku, njezin ustav, moderne stečevine zahvaljujući kojima je Hrvatska ušla u europsku obitelj naroda i država… Ne takmičite se s Vučićem i Šešeljom!“ A takvim djelovanjem upravo rade njima i sličnima za korist. Zar treba biti toliko pametan da se to vidi?!
Dotle svi oni nisu narasli, tek možda pomalo Plenković ili poneki njegov liberlani partner u vlasti, koji bi to, međutim, trebali i snažno demonstrirati (ako su dorasli, ako nisu anemične kukavice), ili barem tako ogoljeno ne pokazivati koliko su im na prvom i jedinom mjestu njihove zakonski i nezakonski prigrabljene privilegije.
Koja je količina neobrazovanja, gluposti i primitivizma u današnjem Saboru! Dovoljno je usporediti tzv. hadezeovsku desnicu hrvatskog sabora iz 1996. i ovu danas, trideset godina kasnije, pa se zgroziti nad srozavanjem političke i svake druge pameti. Tuđmanovi „petokrakaši“ (generali, kosovci i udbaši u HDZ-u) imali su više pameti nego sva današnja hrvatska desnica zajedno, uključujući i Crkvu za koju ovi odrađuju prljave poslove. Treba li reći i kako je tadašnja Crkva moralom, obrazovanjem i intelektualnošću odskala barem dva koplja od današnjih ocvalih hrvatskih kaptola…? Da su i vjernici bili pravi vjernici, a intelektualni potencijal Crkve bio je daleko iznad današnjega… Nije to mogao ne vidjeti ni papski nuncij Giorgio Lingua unatoč svoj svojoj diplomatskoj retorici. Koja bolna i bolno katastrofalna degeneracija!
No, vratimo se još jednom (novom) desničarskom pjevaču. Dovoljna su samo trojica (najeksponiranijih) iz današnjeg tzv. Domovinskog pokreta pa da se pitate što je to Domovina i koja je to Domovina za koju su se oni pokrenuli… Ili koji je to profil njihovih „političara“, osim neukosti i primitivizma?! Svega onoga (pet fraza vrte ukrug već deset godina) za što se i Plenković opredijelio ulazeći s njima u vlast. U zemlji slijepih, jedooki je kralj!
Razumljivo je da je takvima Pavelić nedosegnuti ideal, jer je, barem formalno, imao više škole od njih sve trojice! Trojice čijih se imena i danas rijetko tko „na prvu“ može sjetiti, ali su pamtljiva njihova nedjela, njihova pucanja iznad kukuruza, glupi pjesmuljci, njihove stupidne izjave, kupljene diplome, verbalna tupavost iz koje godinama proistječu njihove glupave izjave… Još su se oni, valjda kao najsposobniji u svom selu, dokopali Zagreba… Što tek misliti o onim još beznačajnijim provincijskim miševima, čija se zadnja pročitana knjiga zove Bukvar?
Sad doista više nema dvojbe – „ono što uvijek započnu dvije-tri ništarije, što započne dvoje-troje nesretnika“ (László Krasznahorkai), zove se i jest fašizam. To veoma brzo prihvate mali rigidni, neobrazovani provincijski nacići ili fašistoidi za koje se, da nije društvenih mreža, ne bi znalo ni u njihovu selu, ili bi ih tek ismijavali u seoskim kavanama, i eto, kako oni misle, domoljublja koje bi sve drugo i drukčije (njima nepoznato) malo progonilo, malo ubijalo, a nedjeljom skrušeno i podanički išlo u crkvu uz skandiranje „Bog i Hrvati“, da bi se malo poslije mise zapjevalo koju „bećarsku“ o sramotnoj Francovoj Španjolskoj, o sramotnom Francovu Madridu, o bijednom Paveliću. Ustašluk ili MAGA na hrvatski način?! Oboje primitivno do boga, njihovog boga!
Ovdje, nimalo slučajno, opet prizivam u svijest jednu ne tako davnu rečenicu (od prije četiri godine) vladike Grigorija: ”Narod je sveden na glasačko stado, prinuđeno da ide za pastirom koji ga drži na lošoj paši i na koje, po potrebi, bijesno laju njegovi psi.”, jer naše „vladike“ sramotno šute, a stvar se ionako odnosi i na njih.
I sad već nismo daleko ni od Lynchove distopijske Prorokove pjesme ni od Ljudskih djela Han Kang i ne znam što je od toga dvoga gore. Jer, oboje je stvarnost svijeta nimalo drukčija od one već življenje, kojoj tako svesrdno pjevaju u ideološkom duetu Thompson i Dabro, uz dobro uštiman orkestar hadezeovsko-domovinske političke amoralnosti i neinteligencije, odnosno bahatosti i bezobrazluka.
