Piše: Ivana Marić
Često se u politici, ali i u ostalim sferama života susrećemo sa nesavršenim okolnostima na koje ne možemo utjecati, a koje nam onemogućavaju odvijanje stvari u smjeru koji bismo mi željeli. Zbog toga je važno naučiti iskoristiti ono što imamo na najbolji način i vodu usmjeriti na svoj mlin kolikogod je to moguće. Međutim, često postanemo svjesni da bez obzira na sve napore, ne postoji mogućnost da vodu okrenemo u željenom pravcu. Umjesto da budemo rezignirani ili bijesni što je to tako, mnogo je korisnije da uradimo jedino što je moguće, da prihvatimo činjenično stanje i svoj mlin prebacimo tamo gdje voda teče.
Blokadom na blokadu
Ovih dana svjedočimo nastojanjima promjene vladajuće koalicije. U tome postoji nekoliko različitih aspekata. Najvažniji je matematički, koji kaže da se vlast može formirati bez SNSD-a i da nova većina, koju bi činili Trojka, HDZ, SDS, PDP i par manjih stranaka, može donositi odluke. Međutim, činjenica je i da SNSD delegati u Domu naroda drže ključ tog doma na način da je za kvorum potrebno da se pojave tri delegata. To znači da bi SNSD delegati svojim nedolaskom na sjednice, bez ikakvih zakonskih prepreka, mogli blokirati rad Doma naroda, pa time i donošenje svih zakona i odluka koje ovaj dom donosi, sve do novih izbora.
To ne bi bila nikakva nova praksa, jer su se blokadama do sada izdašno koristile HDZBiH, SDA, DF, SBiF i druge stranke. Prošle godine su delegati Kluba Bošnjaka u Domu naroda BiH (SDA, NIP, DF, SBIH) cijelih osam mjeseci blokirali rad ovog doma nedolaskom na sjednice. Sličan sastav stranaka je u Parlamentu Federacije skoro godinu i pol blokirao funkcioniranje ovog tijela. Tim je čudnije što upravo neki od njih, moguću blokadu od strane Dodika, nazivaju antidejtonskim djelovanjem, dok to nisu govorili dok su njihovi delegati blokirali rad parlamenta.
Odgovorne politike
Uzimajući u obzir to da SNSD može do kraja mandata blokirati rad parlamenta postavlja se pitanje otkud entuzijazam kod predstavnika stranaka Trojke, posebno Konakovića da tvrdi da će „bagerom pomesti“ Dodika. Da li je dobio obećanja visokog predstavnika u BiH da će kvorum sa tri delegata smanjiti na dva, pa time onemogućiti SNSD blokade? Da li je moguće da se nada u razumno ponašanje Dodika, na način da će odbiti da blokira funkcioniranje nove vladajuće koalicije, posebno nakon načina na koji mu se obraćao tokom smjena? Ili je dobio vjetar u leđa nekog ambasadora, koji nije uspio sam da se obračuna sa Dodikom pa to pokušava preko Trojke? Nažalost, ni to ne bi bilo prvi put, da dnevna politika u BiH ovisi o guvernatorima, a da domaći političari nisu sposobni da sami rješavaju probleme, kao što to moraju raditi političari u drugim demokratskim državama. Tražimo da nas prime u Evropsku uniju, a ne možemo pokazati ni da smo sposobni da vodimo državu bez pomoći mentora. Pri tome je jasno da nas EU neće primiti u članstvo dok god imamo OHR.
Sistem odlučivanja u BiH jeste vrlo komplikovan isto kao što je nekad nemoguće formirati većinu, međutim sve to imaju i druge države pa moraju nekako riješiti takve probleme ili raspisati nove izbore. Zašto parlamentarci nikada nisu uveli institut vanrednih izbora, koji imaj udruge države? Zašto moramo biti žrtve neodgovornih poltiičara, kojih je kod nas većina. U sistemu gdje se većina političara vodi ličnim, a ne interesima građana, vrlo je rizično toliku moć prepustiti moralu i odgovornosti takvih političara. Zbog toga je neophodno iz zakona izbaciti što više stavki koje računaju na razum političara, a sve više onih koje određuju sankcije za neparlamentarno ponašanje.
Da li Čović štiti Dodika ili sebe
U ovoj situaciji presudnu ulogu igraju parlamentarci HDZ-a BiH, tj. Dragan Čović. Njihovi glasovi su presudni i kod smjena SNSD ministara, ali isto tako i kod najave smjena ministara iz stranaka Trojke. Moć HDZ-a nije veća od moći koju ima SNSD ili Trojka, ali su oni još uvijek neopredijeljeni i svaka strana očekuje njihovu podršku. Nerealna su bila očekivanja da će Čović tako lako napustiti dugogodišnjeg bliskog partnera Dodika. Stoga je bila upitna odluka stranaka Trojke da se u proces promjene partnera iz RS-a upute bez prethodne konsultacije sa Čovićem. Što se naknadno i pokazalo kao greška. Čović time ne štiti Dodika, već prvenstveno sebe i HDZBiH. Svjestan je on da bi Dodikove blokade stale na put ostvarenju njegovog cilja da se prikaže najeuropejcem. Isto kao što bi napuštanje odanog partnera značilo da se upušta u rizik da i njega smijene kao naredni korak. Što nije nerealno uzimajući u obzir izjave Konakovića da bi radije u vlast sa SDA i DF, nego sa HDZ-om.
Situaciju oko promjene vladajuće koalicije komplicira susretljivost Dodikovih delegata prilikom usvajanja EU zakona na zadnjoj sjednici Doma naroda. Time Dodik pokušava kupiti podršku Čovića da uskrati da glasa za daljnje smjene SNSD kadrova. Pitanje je koliko se Dodiku može vjerovati jer je na početku mandata podržao usvajanje par zakona, a ond aje nastupila dugotrajna blokada, zbog koje je i došlo do inicijative za isključivanje iz vladajuće koalicije.
Građani trebaju funkcionalnu vlast i pristojne političare
BIez obzira na okolnosti, ono što je neupitno je da bi za građane bilo bolje da SNSD kadrove zamijene kadrovi SDS-a i PDP-a. Oni su već ranije pokazali da su mnogo konstruktivniji i efikasniji na funkcijama koje su vršili za razliku od SNSD funkcionera koji većinu vremena te funkcije koriste da blokiraju procese, a ne da ureade nešto dobro za građane. Jedini problem u promjeni vladajuće koalicije predstavlja mogućnost SNSD delegata da blokiraju donošenje zakona.
Ono što ne ide u prilog političarima je način na koji se jedni drugima obraćaju jer je želja za gledanošću i klikovima nadvladala pristojnost. Zavladala je dodikizacija političke scene gdje se političari takmiče ko će koga više uvrijediti i poniziti. Ovo je posebno nezgodno zbog čestih promjena strana i stvaranja novih blokova. Tako imamo situaciju da sada opozicija iz RS-a više nije ista Dodiku, kao što se tvrdilo nakon izbora, isto kao da ni Trojka nije „sve dala“ Dodiku, što su bile poruke iz RS-a ranije. Sličnu situaciju smo imali i na relaciji Konaković Čudić, kada su do podne padale međusobne uvrede, a poslijepodne pohvale. Zašto je problem na pristojan način reći da se ide u pokušaj formiranja nove većine sa opozicijom iz RS-a, jer SNSD uporno odbija glasati za EU zakone, kao što je to rekao Nermin Nikšić. On sada neće imati problem da ponovo sjedne za isti stol sa bilo kim, u slučaju da bude morala da se održi stara koalicija, kao što će to biti vrlo neugodno za one koji su pravili javni šou od toga.
