Večeras je u Međunarodnoj galeriji portreta po prvi puta otvorena i prikazana izložba slika “Slana soba”, akademskih slikara iz Tuzle. Petnaest autora predstavilo je radove u gradu u kojem su rođeni, odnosno u kojem žive i rade. To su: Alekandar Marković, Boris Pejić, Damir Hasić, Edina Selesković, Marina Trogrlić, Merima Turbić Mahmutović, Merima Ibrišimović, Mirza Ribić, Milica Bilanović, Muhamed Begić, Samir Sufi, Samra Krunešić, Suljo Trbalić i Vesna Teodosić. Na izložbi “Slana soba” izloženi su i radovi Samije Mašić, koja je nedavno preminula.
Akademski slikar Samir Sufi, kustos Međunarodne galerije portreta istaknuo je da je ova izložba itekako važna za Tuzlu i cijelu BiH. Podsjetio je na nedavnu umjetničku povijest Grada, kada su 1963. godine tuzlanski doajeni likovne umjetnosti, njih osam autora skupili hrabrost i volju te vođeni entuzijazmom organizirali zajedničku izložbu.
Mensur Dervišević, Mevludin Ekmečić, Ismet Mujezinović, Miloš Lysonek, Ismet Hrvanović, Mustafa Pašić, Galib Žunić i Dragiša Trifković su simboli Tuzle koji su donijeli u svoj grad jednu tradiciju održavanja kolektivnih izložaba.
“Od tada sve postaje povijest. Kolektivne izložbe postaju događaj koji grad željno iščekuje. Ono što se vrlo brzo dogodilo u ovom društvu likovnih umjetnika Tuzle jeste da je ova skupina umjetnika svojom profesionalnošću i entuzijazmom i strukom vrlo brzo prepoznata i u Sarajevu i skupina postaje podružnica likovnih umjentika BiH”, rekao je likovni umjetnik Samir Sufi te podsjetio i na ime Edina Derviševića koji je bio član ove sjajne skupine umjetnika.
Zašto je ovakva jedna izložba večeras bila važna? Upravo da nas podsjeti na veliku umjetničku povijest kakvu Tuzla desetljećima ima.
Jer, upravo te 1963. godine istaknuti slikar Mevludin Ekmečić započinje jednu ideju, da Tuzla dobije Galeriju istaknutih ličnosti, a koja je prethodila i začetnica je osnivanja Međunarodne galerije portreta.
“Sada, večeras ovdje okupili smo novu generaciju umjetnika iz Tuzle koji su diplomirali na umjetničkim akademijama nakon rata. Također, ono što će postati značajno s ovom izložbom je protok vremena. Ovdje imamo i jedan dio kataloga iz 1960.ih, 1970.ih godina koje svjedoče o održavanju ovakvih izložbi u prošlosti. I zato, kada netko od mladih povjesničara umjetnosti bude istraživao likovnu scenu Tuzle pa se vrati u 1963. , zatim prođe kroz sve ove kataloge shvatit će važnost i ove večerašnje kolektivne izložbe i zašto želimo da ovakvi događaji imaju budućnost. Želim samo naglasiti da je nakon rata jedino još Ćazim Sarajlić uspio okupiti ovu staru gardu umjetnika tuzlanske i bosanskohercegovačke scene, posljednji put 2005. godine”, podsjetio je Sufi.
Ova večerašnja izložba zapravo je revitalizacija tuzlanske tradicije o kolektivnim izložbama, o akademskim pogledima, vizurama i promišljanjima umjetnika.
“Mi već sada najavljujemo da će se iduće godine dogoditi izložba. Naša nadanja i naša želja je da izađemo u galerijski prostor i da izlažemo u daleko većem prostoru od foajea Galerije.”
Tijekom otvorenja, brojnoj publici su se obratile akademske slikarice Marina Trogrlić i Milica Bilanović. One su izrazile zadovoljstvo jednom ovakvom idejom, da se likovni umjetnici iz Tuzle okupljaju zajedno kroz kolektivne izložbe i svjedoče i čuvaju duboku umjetničku povijest našega grada.
Bilo je posebno zadovoljstvo vidjeti veliki broj posjetitelja što potvrđuje da likovna umjetnost itekako živi u životima Tuzlaka.
Maja Nikolić
