Piše: Matea Tunjić
“Imala je trideset i devet godina, ali zbog umornih očiju te sijedih pramenova koji su prošarali njezinu kosu, inače crnu poput ugljena, većina je ljudi mislila da je mnogo starija. Ako godine određuje sve ono što si prošao u životu, bili bi u pravu.” Svaki se čovjek prije ili kasnije susretne s komentarom da izgleda ili se ponaša mlađe, starije ili u skladu sa svojim godinama. A na odavanje takvog dojma, osim naravi osobe, veoma utječe njeno životno iskustvo – s jedne strane sve nedaće koje su je snašle, a s druge svi lijepi trenuci. Isto se tako katkad zna reći da je svačiji život jedna priča, autentična i da se vrlo lako, napisana na praznim stranicama, može naći između debelih ili tankih korica. No, nije istina da samo ljudi imaju priču, nego je ona i sastavni dio nekog predmeta. Zato se katkad u kućama nalaze skoro nikad otvoreni setovi šalica za kavu, čuvaju se ručno izrađeni darovi za rođendan i Božić, a neki predmeti čovjeku jednostavno izmame osmijeh na lice kad se sjeti dana kad ih je dobio ili na koji su način utjecali na njega, probudivši mu osjećaje.
Upravo o jednoj takvoj životnoj priči, premda je čini tek nekoliko proživljenih godina jednog dječaka, i o predmetu koji mu je obilježio život piše nam Glenn Beck. Iz samog se naslova može zaključiti da je jedan ručno rađeni pulover razdrmao božićno jutro dvanaestogodišnjega Edwarda Leeja. Što mislite, što se dogodi kad za Božić želite bicikl jer ga svi vaši prijatelji odavno imaju, a umjesto njega dobijete pulover? Edwardu je, već slutite, to bio jedan od najtežih Božića jer ga odmah na božićno jutro ispod drvca nije dočekao bicikl, nego pulover. No, uz maleno razočaranje i ljutnju prouzorkovanu neželjenim darom, tog se Božića Eddie susreo s bujicom dugo čuvanih emocija. Jer “svi smo mi od dva dijela. Jedan dio misli, a drugi osjeća. To je problem…” jer kad ne dobijemo ono što želimo, a mislimo da zaslužujemo jer nam je duša već dovoljno umorna od života, misli i osjećaji kao da u nama zaposjednu rat, rat sa nama samima. To se, uostalom dogodilo i glavnom junaku koji je, premda jako mlad, do tog Božića proživio mnogo, ali je zbog toga bježao od svojih istinskih osjećaja, kao što to ljudi inače imaju tendenciju činiti. Životinje naime “bježe od ljudi kojima ne vjeruju; a mi bježimo od nas samih.” Kad se, pak, zapleo u šumu vlastitih osjećaja nije, stajući im preblizu, od stabala bio kadar vidjeti cijelu šumu, uočiti širu sliku svega što se oko njega u tom trenutku događa i spoznati svoje mjesto u vlastitoj šumi života. Je li Eddie uspio uočiti sva divna stabla koja čine njegu životnu šumu zdravom i ljepšom i kakvu je to osjećajnu čašu prelila kap pod nazivom božićni pulover kriju ukoričene stranice Glenna Becka.
Emotivna i dirljiva božićna fikcijska priča, objavljena prije manje od dvadeset godina, propitkuje ono što se i dalje najviše nastoji naglasiti u ovo takozvano vrijeme darivanja – je li sreća u materijalnim stvarima i moraju li se baš svi darovi kupiti za Božić da bismo nekoga učinili sretnim? Koja je uopće svrha darivanja? Stoga vam, tik pred Božić darujem nekoliko sitnih mrvica Božićnog pulovera koje će, nadam se, zajedno s ovim potonjim pitanjima razdrmati osjećaje u duši. To vam ujedno može biti i ideja za dar, ako u zadnji tren kupujete darove, a ako knjigu ne uspijete naći u tako kratkom roku, sjetite se da je svakako svatko od nas jedna priča. Stoga, znajte da, u ovom brzom načinu života, uvijek možete drugima pokloniti ono čega tijekom godine imaju najmanje – vrijeme i pustiti ih da budu likovi u barem jednom, božićnom, poglavlju vaše životne knjige.
