Jedan čovjek iz mog sela uvijek tražio uzroke i posljedice kada je u pitanju nasilje bilo kakve vrste, a pogotovo je bio glasan kada je nasilje nad ženama u pitanju.
– Morala je nešto zasrat’! Niko ne mlati bez razloga, niko! – govorio je zavaljen na fotelju koju je postavio ispred kuće naslađujući se – Ima tako jedna kod mene u firmi, stalno fasuiva, sva modra, ne oglašaje se o porijeklu modrica, doduše ni mi ne pitamo, nemamo potrebe, jer druga kolegica Jasna, inače jako poštena, živi blizu nje, pa sve saznamo. Ja samo znam da ništa nije džaba.
Uglavnom muž te kolegice iz godine u godinu postajao sve nasilniji i kreativniji u svojim naumima potpunog uništavanja žene, pa ju je počeo i sačekivati ispred fabrike nakon radnog vremena onako kako moderni roditelji sačekuju djecu nakon nastave, pa da idu zajedno kući. Jedne prilike komšiji pogled slučajno pobjegne na nasilnika i žrtvu nakon radnog vremena i to i bi. Komšo postade ljubavnik jadne žene, jer je muž psihopata sposoban barem toliko pročitati iz onog pogleda. Sudbina slučajnog ljubavnika je jasna – fasov’o pred kolegama bez da je iko mrdnuo prstom, jer ko bi se normalan našao na meti takve osobe radi drugog. I tu nije kraj. Nabavio ojađeni muž njegov broj telefona kao i brojeve ljudi iz komšiluka, pa je terorisao bez predaha koga god stigne izmišljajući bljuvotine od kojih bi se svakome mozak naglavačke okrenuo. Jadnom komši ni komšije ni šira familija ni žena riječ nisu povjerovali. Supruga spakovala djecu i otišla materi vodeći se onim što ju je muž učio godinama – ništa nije bez razloga. Tortura se malo smirila kada je ona nesretna žena dala otkaz, ali je i dalje bilo telefonskih poziva u gluho doba noći. Policija je komšiji jasno stavila do znanja da se od sad pa nadalje napaja na slobodnim izvorima i da oni ne mogu štititi svakog ko se upusti u zijan.
Ko nije dever’o sa psihopatama taj ne zna kako je kada ti dušu svaki dan iz tijela istiskaju kao bubuljicu. Ko je dever’o zna da su uzroci isključivo u bolesnoj glavi koja peče razloge kako joj se ćefne.
