Došli meni komšija S. i Derviš na kafu. Čim S. srknu prvi gutljaj zazvoni mu telefon.
– Ja, halooo! – javi se bez i da pogleda ko zove.
Tu nastupi jedna stanka, a Derviš i ja naćulili uši.
– Kako divne vijesti? Čekaj, stani! ‘Oću l’ ja to odijelo morat’ na bilo koji način tebi odrađivat’? – upita i upali zvučnik.
– Ma nećeš, dragi S. – izjavi Meho Firmaš.
– A je l’ odjelo cjelokupno? Mislim ‘oćeš mi ga dat’ iz dva dijela…
– Naravno, ma novo novcato i gornji i donji dio i cipele.
– Ja nosim četeres’ tri broj.
– Taman. Tvoje je samo da dođeš u toku dana.
– Nemam ja kad čekat’ tok dana, eto mene sad. Još da pitam smije l’ i Derviš sa mnom da mi se ima ko divit’ figuri i stasu kad ga isprobam, jer sam ja tako građen da ponekad imam osjećaj k’o da me Mikelanđelo pravio, a ne pokojni tata.
– Naravno.
– Eto nas! Vidimo se! – reče S. i prekide razgovor – Ustaj, Derviše, idemo Mehi.
– Što to on tebi poklanja odlijelo?
– Čuj što! Pa zar nije očito? Ima pretovar u ormanu. Joj kad obučem odijelo i lakirane cipilice pa se uputim na birov, zaposleni će kontat’ da im je doš’o novi šef. Odijelo će bit’ kruna i samo će za sebe zborit’, pa će ljudi mislit’ da sam pametan bez da moradnem otvorit’ usta.
– U Mehe su specijalna odijela, neki Granof hin šije. Njegova žena pričala kod trgovine da samo ota uzimaju.
Krenuše oni niz selo i koga god su vidjeli u seoskim dvorištima, pozvaše da se prikuči ogradi radi bitnih informacija.
– Rodice, pohitaj vam da ti saopštimo neke važne vijesti rezervisane samo za odabrane uši.
Tako svi saznaše za odijelo marke Granof, pa odlučiše sačekati da se S. uputi sa odijelom da ga svojim očima vide. Stiže dvojac kod Mehe i odmah zatražiše po pivu da im se, kako rekoše, smire emocije. Nakon što su popili po pivu, Meho iznese odijelo.
– Šta je ovo? – frknu S.
– Pa odijelo.
– Radno odijelo mišije boje sumljivog materijala? I cipile hatezeovke od koji’ se zaradi upala mišića nakon pređena dva metra? Ja, bolan, doš’o po Granof odijelo i lakirane cipile broj četerest tri, a ti meni gospodinu iznio ovo! Ja imam de luks držanje, dok ‘odam glava mi dignuta k’o u srndaća, često u izgovoru koristim nepoznate riječi čije značenje ponekad ni meni nije najjasnije i ti se naš’o da meni daješ radno odijelo! Derviše, ustaj! Poniženi smo i svrstani u buraniju. Ako odma’ ne krenemo pašće mrtva glava.
Dok su izlazili iz Mehinog dvorišta sretoše njegovu ženu.
– Rodice, svaka tebi čast kad si s nakom budalom dvadeset pet godina braka izdeverala. Mene je jako teško iznervirat’, a on je to uspio s jednim potezom.
