Moj mali zaseok broji svega sedamnaest kuća. U to je vrijeme samo jedna kuća bila s vanjske strane bijela i u toj su kući živjeli Ljuba i Frano, nama djeci mnogo dragi ljudi. Na početku šestog razreda došla nam je nova nastavnica i predavala je istoriju i geografiju. Svidjela mi se još na prvom času i tada smo saznali da je ona tehnički naša komšinica, jer je njenu rodnu kuću od našeg zaseoka dijelilo samo jedno poveće brdo. Kada je vidjela rođakovo i moje prezime, odmah nas je pitala za svoju najbolju drugaricu, isto Grgićku, a ta je drugarica Franina i Ljubina kćerka. Školska se godina odužila, a naša se nova nastavnica stalno trudila da svoje časove učini zanimljivim i bliskim nama đacima. Osim gradiva, učila nas je i drugim stvarima, pa je njeno zalaganje na nastavi veoma brzo preraslo prosvjetarsku platu. Od nje smo naučili da učenje napamet vodi u propast. Insistirala je da nas nauči kako da kritički razmišljamo govoreći da samo budala nikad ne mijenja mišljenje. Rastumačila nam je razliku između Romana i Roma, ispričala da su Romi ustvari iz Indije, da u Indiji ne žive Indijanci već Indijci i da u Srbiji ima grad koji se zove Inđija. Uvijek je odvajala dio časa za predočavanje stvari iz nečega sto se zove opšte znanje, ubacujući i anegdote iz svakodnevnog života u ta svoja izlaganja, a sve je to lijepo uokvirivala nekom narodnom mudrošću. Kad god nas je nečeg bilo strah, nastavnica nam je govorila:”Šta se imate bojati, pa ni Kolumbo nije znao riječ engleskog kad je otkrio Ameriku i je l’ ga to spriječilo?” Onda se sjeti da nam ispriča da je neki čiko prije Kolumba otkrio Ameriku, ali da to svakako ne remeti ono što je maloprije izgovorila. Njeni časovi nikad nisu bili jednosmjerne ulice i podsticala nas je da interaktivno sudjelujemo u vlastitom procesu obrazovanja. Nerijetko je govorila o svojoj najboljoj drugarici iz školskih klupa i na taj nam način stavljala do znanja da je drugarstvo daleko važnije od ocjena.
Nastavnica se poče smijati, a mi učenici se zgledamo ne uočavajući šta je sporno u tom odgovoru. Časovi naše nastavnice R. su bili neprocjenjivi i neka me tuga spopala kada smo u osmom razredu dobili novog nastavnika koji se plana i programa držao kao pijan plota i koji je cijenio samo učenje napamet. Bilo kako bilo, pod uticajem života, odrastanja i svega što prati to dvoje, zaborave đaci i Rome i Romane i Inđiju i Indiju, ali nikad neće zaboraviti kakav je čovjek bio neko ko ih je podučavao.
