Posljednjih dana društvene mreže krase slike sa matura i zaista se ne možeš dovoljno nagledati ljepote i mladosti u dugim, svečanim haljinama kako obilježavaju završetak jednog životnog poglavlja. Oko srca mi se nastane kubici miline nakon svakog maturskog albuma i onda se kao po starom, dobrom običaju sjetim svoje mature, one nakon osnovne škole, jer nakon završene srednje nisam išla na matursko veče. Naime, povela mene mama u grad da nađemo šta haljinice. Na pijaci sam pazarila usku, teksas haljinicu do iznad koljena koja se kopčala na dugmad od početka prsne kosti, pa do kraja. Uz to kupila sam i sjajni gel, da li je bio za tijelo ili za kosu nešto se ne sjećam. Na dan mature nasjajila sam haljinicu gelom da izgleda svečanije, a nekoliko sati prije mature kući mi je došla frizerka koja je tako ordinirala po selu na točkovima dolazeći po pozivu. Prije njenog dolaska oprala sam kosu koja je trebala biti polusuha za poduhvat pravljenja frizure. Uvila mi je vrhove kose koja nije dosezala ni do ramena ka unutar, razmakla šiške po sredini sklanjajući ih sa čela i njih uvijajući isto tako ka unutar. Nakon toga našminkala me svojom šminkom i naparfemisala parfemom Naomi Campbell. Lakirane sam cipelice imala od prije kao i torbu, a torba mi je valjano odudarala od svečanog, no dobro, bila je malo veća i mogla sam ponijeti džemperčić da imam ako zahladni kada se budemo vraćali kući, jer je maj uvijek nepredvidiv u jutarnjim i kasnim satima. Tetka Ivka mi je posudila svoj mobitel da mogu javiti kući kad da dođu po mene. Morala sam dobro paziti da mobitel ne dobije noge, pa bi mi matura prisjela da valja. U sali pokojnog hotela “Bristol” smjestili su nas prvo da večeramo, a onda je počeo ples koji je trajao do sitnih sati uz muziku uživo.
Tako je protekla moja matura uz haljinicu koja je izgledala kao greškom produženo prsluče i uz pjesme koje do tada nisam bila ni čula. Imam tek nekoliko grupnih slika nastalih te večeri kao podsjetnik da smo i mi slavili završetak nečega velikog poput osnovne škole, jer kako nam nastavnica Mara Ostojić jedne prilike reče da nas odobrovolji:”Ko završi osnovnu kako Bog zapovijeda, može i doktorirat’ ako samo malo zapne!”
I tako, zapinali smo mi kasnije kroz život i ovako i onako, išli kroz životne studeni bez da smo ponijeli džemperčić za ogrnuti se, davali i prilike i korake pjesmama koje do tad nismo čuli i pazili da nam ne prisjedne dok su tamo neki ljudi rušili naše životne Bristole. Bilo kako bilo, bitno je da se i danas od srca radujemo tuđim maturama koje do nas dolaze u vidu slika i da kojim slučajem imamo priliku nešto smisleno reći ovim novim maturantima samo bismo ponovili riječi nastavnice Mare, ona je nekako uvijek znala šta treba reći.
