Ljuti komšija S. i Derviš se uputiše kući nakon što su saznali da Meho Firmaš ne planira dati eSu odijelo marke Granof i lakirane cipelice nego neko radno odijelo miš sive boje. Kod trgovine koja je nedaleko od Mehine kuće, Derviš izjavi da ga neki sjekovi udaraju po stomaku i da po hitnom postupku mora svojoj kući da ne bi bilo helaća.
– Rođo, haj ti kući, ja moram na intervenciju.
– Dobro.
Derviš zamače za krivinu i skrenu Mehi.
– Rođeni Meho, ja se duboko izvinjavam zbog rođe S. On je jednostavno takav, prgav pa prgav. Deveram s njim otkako sam post’o i ja sam već naviknut na njegove izljeve bijesa i nasilničko ponašanje, pa sam se doš’o tebi izizvinjavat’ radi nakog postupanja. Ko nije zahvalan za orahu nije ni na tovaru. Eto da si meni ponudio odijelo ja bi’ ti bio jako zahvalan i svuđi bi’ prič’o o tvojoj nesebičnosti, jer je odijelo jako lijepo i sabrano. Cipilice hatezeovke još bolje. Jest da su koji broj veće od mojih stopala, al’ to se obuku koje čorapice više i riješeno.
Meho pokloni Dervišu odijelo i hatezeovke, pa se on brže bolje uputi Hamedu i napravi ponudu koja se ne odbija – odijelo i cipe za trideset maraka. Nakon toga ode do trgovine, nakupova piva i uputi se svojoj kući da ih potamani bez eSove pomoći.
Jadni komšija S. se uspinje krivudavom cestom do svoje kuće i svima ponaosob objašnjava koje je uvrede pretrpio. Ljudi mu se počeše smijati što ga je još više ražestilo. Na pola puta sretne Zeničanke i iskuka im se kao dijete majci.
– Je l’ Meho lud? – frknu tetka Zeničanka.
– Jašta je, rodice.
– On nije izgleda oko ljeske opasan.
– Tako je, totalno je neopasan.
– Da mi je znat’ kako nolikačke pare napravi nosajući praznu glavu…
– Slažem se! – oduševljeno će S. sretan, jer ga konačno neko razumije.
– Da on nije bio pjan kad ti je nudio odijelo?
– Jok! Trijezan k’o izvorska voda bio.
– Da nije kak’e drogeštine uzeo? Ja sam čitala da svaki treći bogatun uzima neke praškove kokaine.
– Ne mogu tvrdit’ da ih on uzima, al’ je i to moguće.
– Sto posto uzima! – odlučno će tetka – Samo nadrogirana jedinka može najvećem neradniku u selu pokušat’ poklonit’ radno odijelo. Ja drugog objašnjenja nemam.
Tu S. puče film i masno im opsova, pa se uputi kući da sam ožali situaciju. Teško mu pade što nema kapi alkohola da ubrza proces žaljenja. Derviš se nije pojavljivao nekoliko dana i samo je javio da ima neki virus u, kako reče, crevadima i da ga je taj virus zakov’o za toaletnu šolju s koje skoro ne slazi nikako. Odmah je rođi S. rekao da je virus prelazan i da se slučajno ne šali s dolaskom u posjetu njemu tako (de)hidriranom. Hamed danas radi kod kone, lijepi neke pločice na vanjskim stepenicama i to u onom spornom odijelu. Predosjećam da će biti veselo, samo čekam da rođo ustane i svojim očima vidi te neke prizore, ja, ja!
