Naslovna Blog Kava s Ivonom: Jagode

Kava s Ivonom: Jagode

Dobio je prvu penziju i skovao sa svojom ženom mnogo planova o savršenom penzioneskom životu, ali dođe smrt, pa ni ta se prva penzija ne uputi, a žena umrije. Tugovao je dugo puneći svakodnevnicu raznim obavezama, a jedna od tih obaveza bile su i jagode. Zasadio je mnogo jagoda u bašti i oko svake se valjano trudio. Množile su se iz godine u godinu. Odlučio je da ih poklanja komšijama. Ko god želi jagoda, eno u Idriza, široka mu bašča. Ljudi k’o ljudi, pozdraviše ovu ideju na sva zvona još dok jagode ni ocrvenile nisu. Čim su bile za jelo poče Idrizu nemilice zvoniti telefon.
– Komšo, ba, bi l’ mog’o meni nabrat’ jedno po kile?
– Ubrati morate sami sebi. Ja sam kupio sadnice, posadio, lijet’o oko njiha dok se nisu zacurile, povazdan očupavam travu, ruke mi svuđi zazelenile, a vi malo protegnite noge pa u bašču.
Komšije su uzele na zub Idriza nakon odbijanja zahtijeva za naberi mi i o njemu svašta počeše pričati. Bilo je žena koje su odlazile iz Idrizove bašče sa punim kesama jagoda i pravile mermelade, a da nikad na Idriza nisu ni pomislile kad prave kakve fine pite ili supe ili kad prave kakvo slavlje. Bilo je i onih koji dođu, naberu jagoda, a da Idrizu i ne pokucaju na vrata da bi ga pozdravili. Idriz ništa nije ni tražio. Živio je u svojoj samoći godinama sve dok ga Bog ne pozva sebi. Nakon što ga ukopaše, sve se jagode sasušiše.
Bajrinca sebi te godine nabavi jagoda čim se ukaza prvi znak proljeća, zasadi ih ispod kuće, rastićile se mašala. Uvede ona prost cjenovnik – toliko i toliko ti je kila ako ćeš sam brat’, nema jest’ jagode dok bereš i ima da paziš đe ćeš gazit’, gledam te s balkona;  toliko i toliko ako ti ja berem, kesa je džabna, a ćaći svom ne nosim na adresu. Niko je ne uze na zub. Kupovali su i niko i ne pokuša da se cjenka.
– Nema u mene džabe, nisam ja rahmetli Idriz. Radije bi’ hin počupala i izgazila neg’ davala ‘nako, nema pljuvat’ u moj znoj. Ljudi u džabnome nemaju nikak’e mjere. – govorila je po slavljima na koja su je zvali.
– Nije sve u parama! – neko reče.
– Istina, nije, zato ja naplatim jagode, dam sadake đe ustreba i svima lijepo!