Piše: Maja Nikolić
Ivana, Rudolf, Leon i Leandra Iličić po mnogo čemu su obitelj koja ohrabruje i mnogima može biti primjer. Leon je dječak s poteškoćama u razvoju, a njih to nikda nije pokolebalo da život ne vole još jače. Čak što više, Leon ih je naučio kako se ljubav i pažnja pružaju u svakom trenutku, koliko je ljubav važna da svaka životna tegoba bude lakša. Ivana Iličić, Leonova mama kaže za Hrvatski glasnik da ona i njena obitelj čine sve da njihov Leon ima što ljepše i bezbolnije djetinstvo.
„Leon je dječak sa višestrukim smetnjama u razvoju. To vam iz temelja mijenja sve navike,obveze su sasvim drugačije. Ponekad poželim biti posvećena mužu, svojoj djevojčici u potpunosti,ali to je moguće obzirom da je Leonu pažnja usmjerena 24 sata. Leon nas je naučio da prije svega cijenimo život,zdravlje, da u životu vrijednost nemaju matrijalne stvari. Često mi ljudi govore da sam jaka osoba. Nisam ja uvijek jaka ,nasmijana. Leon je divan dječak i mi sve radimo onako kako je ti život pred nas postavio. Jer, jedna je mama“, kaže Ivana-
Za obitelj Iličić ne postoji dan-noć, jer Leon jako malo spava. On ne zna reći je li gladan, žedan, boli li ga nešto, ne može reći ako mu nešto smeta. Sve njegove emocije ostaju unutar njega, a za obitelj to nekada zna biti veoma teško, posebice za majku.
„Od prvog dana se osjećam obeshrabljeno. Od samog njegovog rođenja kada su mi rekli da ima „to nesto na vratu“. Treći dan nakon Leonovog rođenja su mi prvi put dozovili da ga vidim… Nakon toga kreće briga. Što će se dogoditi, hoće li biti operiran, kako će operacija proteći. Kao mala tek rođena beba proveo je tri tjedna na intenzivnoj njezi, deset dana je bio priključen na mehaničku ventilaciju. Tada sam samo molila Boga da preživi, nisam zvala da pitam kako je već samo da li je živ.“
Dolazak kući sa sobom je donio nove brige. Ivana nam priča da je imala milijun pitanja, ali ključno je bilo pitanje hoće li moći i znati opravdati ulogu majke. Ipak znala je da samo treba gledati naprijed.
„Krenemo naprijed. Krenemo velikim, hrabrim koracima i onda se suočavamo sa epilepsijom koja nas vrati na početak svega kada smo se suočili s novim brojnim dijagnozama. Ipak, shvatite da je to vaše dijete, da vam sve te silne dijagnoze ne znače ništa, zagrlimo Leona i krenemo dalje. Svaki čudan pogled upoćen njemu, a česti su, mnogo puta su nas znali obeshrabriti. Tada pogledamo samo u njega, njegovu borbu, volju, snagu i želju za životom. Tu crpimo snagu. To nam vrati osmijeh na lice i tada postajemo jači i od stijene“, ispričala je Ivana Iličić za Hrvatski glasnik Ivana
Naravno, nije uvijek lako. Posebice nije ako živite u zemlji koja nema razumjevanja za djecu s poteškoćama u razvoju i gdje je diskriminacija još uvijek vidljiva. I sami Iličići često se susreću s preprekama u traženjima prava koja Leonu zakonom pripadaju.
„Ako se za prava naše dječice iz domena zdravstva i socijalne zaštite saznaje od usta do usta i putem društvenih mreža, dovoljno govori o sustavu u kojem se nalazimo mi kao roditelji i naša djeca. Većinom se sami snalazimo za kolica, jer su ona njihov jedini izlaz u svijet, a da vam ne smpominjem kako većina ustanova nema uopće nikakav pristup za kolica. Novčana pomoć je tolika da u većini slučajeva ne mogu pokriti niti njihove osnovne potrebe.“
Leon, koji je suočen s velikim brojem dijagnoza, pripada skupini djece s višestrukim smetnjama, s usporenim psihomotornim razvojem: paralisis cerebralis, alalia, eppilepsia. On se nosi i s nemogućnošću kretanja, iskazivanja emocija, iskazivanja bilo kojeg vida komunikacije sa vanjskim svijetom.
„Naša ljubav je ono što njega održava u životu od samog trenutka saznanja da su male šanse da preživi do danas. Od tada, svaki dan je satkan i isprepleten uzajamnom borbom, ljubavlju i nadom das će sutra biti bolje, da ćemo se zajedno izboriti sa svakom preprekom koja se nađe ispred nas. Kada klone jedno, drugo ustane. Muž mi je velika podrška, a i ja sam njemu. Jedno drugom dajemo snagu koja je naš najveći pokretač u životu“, rekla je Ivana Iličić.
Zato Ivana, koja zrači pozitivnom energijom uvijek govori ljudima da roditeljima ništa ne smije biti razlog da ne uživaju sa svojom djecom.
„Radujte se svakoj njihovoj greškici, jer su sve male. Sjetite se samo nas roditelja koji poželjeli da im se njihovi anđeli nasmiju, da osjete poljubac upućen za laku noć. Djeca s poteškocama u razvoju znaju samo za ljubav i njima je bezuvjetno treba i darivati. Jer njihova pobjeda je ogromna kada vidite da su samo zahvaljujući ljubavi koja im je pružena izborili se s još jednom nedaćom“, poručila je Ivana Iličić.
Za mnoge, obitelj Iličić je primjer hrabrosti, zahvalnosti i nesebičnog darivanja sebe za svog Leona, a Leon im višestruko uzvraća svojom voljom i borbom za životom.
