“Na velikom broju analiziranih uzoraka, postotak onih koji su ‘lažno pozitivni’ može ozbiljno urušiti normalno funkcioniranje života, ekonomije i školstva”, upozorio je.
Primorac je naglasio da problem može biti, kako je rekao, osjetljivost PCR testiranja.
“Sam postupak PCR-a odvija se tijekom tzv. amplifikacijskih ciklusa i logično je da veći broj ciklusa kojima se umnažaju ishodišne molekule DNA – u ovom slučaju virusne – omogućuje detekciju i najmanjih količina DNA. Teoretski govoreći, dvije kopije virusne RNA koje se u prvim fazama procesa ‘prevode’ u sekvence DNA – tzv. komplementarna DNA, cDNA – nakon 36 PCR ciklusa su dostatne da dobijemo više od 68 milijardi kopija cDNA”, obrazložio je.
Prema njegovim riječima, velika je razlika među pozitivnim nalazima koji ukazuju na prisutnost RNA u uzorku.
“Naravno, što je viši titar (prisustvo virusa u uzorku), potreban je manji broj ciklusa za detekciju virusa. Istodobno, viši titar virusa u uzorku znači i veću virulenciju, odnosno veću mogućnost širenja virusa”, potcrtao je.
Zatim je objasnio tvrdnju da biti pozitivan ne znači biti i infektivan.
“Uvijek na umu treba imati da je rezultate potrebno sagledati u kontekstu cijele kliničke slike svakog pojedinačnog pacijenta jer, npr. nizak titar virusa može značiti i da je osoba tek na početku zaraze. Ako je osoba ranije testirana i neupitno bila pozitivna, a kod ponovljenog testiranja detektira se repliciranje RNA na 30-ak ciklusa ili više, onda se smatra da nije više zarazna. No, ako se radi o prvom testiranju, a osoba ima neke simptome ili se zna da je u zadnjih 48 sati bila kontakt SARS-CoV-2 pozitivne osobe, visoki CT može trenutno biti i zbog malog titra te ako se ponovo testira za nekoliko dana, CT će biti manji jer se u tih nekoliko dana virus dovoljno replicirao”, izjavio je.
U razgovoru za Večernji list je ponovio da PCR testiranje nije savršeno, ali da je trenutačno najbolje od postojećih.
