Naslovna Istaknuto Goran Stojak: Hrabri i strpljivi ljudi su na kraju uvijek pobjednici

Goran Stojak: Hrabri i strpljivi ljudi su na kraju uvijek pobjednici

753

Rijetki su ljudi danas poput aktiviste Gorana Stojaka iz tuzlanskog naselja Bukinje koji je svakodnevno, dugi niz godina spreman braniti prava ljudi kojima je  itekako ugroženo zdravlje. Kao pojedinac, Goran se dugi niz godina bori protiv zagađenja zraka. Brojne novinare, međunarodne eksperte vodio je na groblja kako bi im pokazao godišta ljudi koji su mladi preminuli od karcinoma pluća i da je takvih sve više na posljednjem počivalištu u naselju Bukinje. Nikada mu nije bilo teško sav posao ostaviti i pokazati novinarima veliku deponiju kancerogene šljake koja se nalazi u mjestu Bukinje, a koju mještani svakodnevno udišu. U svojoj borbi za prava ljudi na čist zrak stigao je i do Brisela.

Goran se dugi niz godina borio i za prava svojih sugrađana, da u Bukinju ostvare pravo na centralno grijanje i dobiju kvalitetno ambulantno liječenje.

Za Hrvatski glasnik, Goran kaže da je njegov aktivizam za čist zrak započeo još prije 14 godina.

„U početku nisam uopće mogao pretpostaviti da će biti toliko topora. Mislio sam da ću naići na podršku svih, jer štetni zrak koji je dolazio iz Termoelektrane više nismo mogli trpiti. Gušilo nas je sve. Ljudi su umirali. Mislio sam da će me svi podržati u gradu, jer sam želio svima jednako dobro“, započinje Goran.

Kaže da je u samo prvih nekoliko mjeseci uočio da se strašne stvari događaju i da mu neće biti lako.

„Jednostavno, ovdje vlada zakon jačeg. Meni je to bilo nekako čudno, ali nisam želio odustati. Bilo je dana kada taman krenemo naprijed i onda opet sve ispočetka. Mi smo gledali kako ljudi umiru, a umirali su, jer se deponija šljake sve više širila“, kaže Goran.

Jedan od najvećih problema je taj što se danas sijeku velike količine šume i nema novih usjeva. Ranijih godina bilo je dosta bolje, jer su postojali adekvatni planovi uređenja zelenilom.

„Nikada nisam imao oraha u džepovima pa me nije nitko nikada mogao ucjenjivati. U životu sam mnogo radio, čak i u inozemstvu. Odlučio sam se boriti, jer više nisam mogao gledati da mi susjedi umiru. Kažem vam, bilo je teško. Ali onda smo počeli dobivati podršku od međunarodnih organizacija, dolazili su nam ambasadori. Kada je to krenulo, onda je to počelo da boli ove naše lokalne moćnike. Nevezano tko vlada, politika je uvijek ista.“

Zbog ustrajnosti u svojoj borbi, Goran je trpio i prijetnje.

„Ljudi prijete stalno, bilo gdje. Sjedio u kafiću, bio na nekom skupu, gdje god me vide nešto mi mašu prstom. Nisam se nikoga bojao. Kasnije sam otišao i u Brisel i redovito sam tamo odlazio. Ja sam još prije dvije i pol ili tri godine znao da od Bloka 7 neće biti ništa, znao sam sve u detalje kako će to ići. Ja sam govorio ovdje našima, da ne troše novac uzalud nego da novac usmjere u neke druge kvalitetnije projekte. Međutim, nisam ih uspio uvjeriti. Nama je drago što Bloka 7 neće biti, ali moramo znati da je veoma važno da odsumporavanje počne što prije, da se sanira odlagalište šljake iz TE Tuzla, ali za njih je to veoma skupa investicija“, priča nam Goran.

Njegova borba za ambulantu u Bukinju traje još uvijek.

„Nama je cilj, cijele naše grupe za čist zrak, da se napravi ambulanta u Bukinju koja će raditi 24 sata, da bi se ljudi mogli liječiti. Ja vrlo često naglašavam, da se dođe i pregledaju se zdravstveni kartoni ljudi koji žive ovdje. Neka vide da ovo nije samo priča, ljudi su nam otrovani. Moraju se liječiti. Mi prošlost ne možemo promijeniti, ali na budućnost možemo utjecati“, ustrajan je Goran Stojak.

On sa suprugom i djecom živi u Bukinju. I Goranova djeca imaju respiratornih problema zbog čega su vrlo često na inhalacijama.

„Ja želim biti tu, gdje sam rođen, gdje sam završio školu. Želim pomoći ljudima“, ističe Stojak.

Dodaje da mu u svemu ovome najteže pada činjenica, da moćnici, političari ne gledaju uopće na interese građana nego isključivo na vlastite interese.

„Ja sada imam saznanja da bi se na našem području trebale graditi ili otvarati spalionice otpada. Jedna bi navodno trebala biti i u Bukinju. Strašne su to stvari, jer nitko ne gleda na ljude, životinje, prirodu. Dogodi li se to zaista, ovo će sve biti uništeno od zagađenosti“, upozorava Goran Stojak.

Borba se uvijek isplati i ona nikada nije uzaludna, stav je ovog istaknutog aktiviste iz Tuzle. I kada je najteže, čovjek ne smije odustati nego stalno ići naprijed. Strpljenje je temelj borbenosti. Goran nije želio pognuti glavu. Nije htio, iako je mogao, otići iz zemlje. Uvjeren je da će promjene doći, jer hrabri ljudi uvijek pobjeđuju.

Maja Nikolić