Ključni problem je što tekst Rezolucije nijedna strana nije bila u stanju pročitati kao moralni apel ili etički zahtjev za supstancijalnu promjenu svijesti, pa i kolektivne svijesti ovdašnjih naroda o suočavanju sa vlastitim zlom u ratnom razdoblju 1992-1995.
te o preuzimanju odgovornosti za gradnju bh. društva i države na temeljima međusobnoga praštanja, čišćenja pamćenja i izgradnje društva i države, baziranih na povjerenju, pravednosti i istinoljubivosti
Piše: Franjo NINIĆ
U prethodnom tekstu, https://hrvatskiglasnik.ba/sto-nam-donosi-rezolucija-o-srebrenici/ , na ovom portalu razmotrili smo detaljnije pitanja krivnje i odgovornosti u kontekstu donošenja Rezolucije o genocidu u Srebrenici, odnosno nacrta Rezolucije o međunarodnom danu sjećanja i komemoracije genocida u Srebrenici 1995. godine, kojega je Opća skupština UN-a 20. svibnja 2024. usvojila s 84 glasa za, 19 glasova protiv i 68 uzdržanih, od 193 članice Ujedinjenih naroda. Osnovna intencija Rezolucije sadržana je u točci jedan: Opća skupština odlučuje proglasiti 11. srpnja Međunarodnim danom sjećanja i komemoracije genocida u Srebrenici 1995. godine, koji će se obilježavati svake godine.
Kako u vremenu prije donošenja Rezolucije, kao i nekoliko dana poslije, ne prestaju histerične i neobjašnjive reakcije srpskih političara iz R. Srpske i Republike Srbije koje, usprkos činjenicama i samom tekstu ovoga dokumenta, uporno nameću narativ kako je Rezolucija „antisrpska“, kako proglašava srpski narod „genocidnim“ te kako će proizvesti dodatnu nestabilnost na Balkanu. Lider bosanskih Srba Milorad Dodik je na sjednici Vlade RS-a, održane istoga dana (20. svibnja) u Srebrenici, najavio inicijativu da se manji bh. entitet RS „razdružuje“ ili „razgraničuje“ od BiH, što će predložiti FBiH, većem bh. entitetu. Niti predsjednik RS-a Dodik niti predsjednik R. Srbije Vučić, kao i cjelokupna „srpska“ javnost, nisu se za milimetar odmaknuli od usko politikantskoga čitanja teksta rezolucije prema mogućnosti da se intencija ovoga deklarativnoga čina UN-a može čitati i kao jedna vrsta moralnoga apela njihovoj aktualnoj politici poricanja genocida da krene drukčijim, odgovornim putem suočavanja sa zlom iz prošlosti. Da krenu putem razlikovanja krivnje („kriminalne, političke, moralne i metafizičke“, kako to kaže K. Jaspers) i odgovornosti koju kao ljudi – humana bića i političari trebaju preuzeti ne samo za presuđeni zločin genocida, nego i za istinit i ispravan način sjećanja na isti. Neobjašnjiva apologija negiranja pravne relevantnosti Rezolucije kao i same kvalifikacije genocida, koja se skoro unisono provlači srpskim političkim i medijskim prostorom, donijet će samo štetu i toj politici, ali i srpskom i srbijanskom društvu općenito. Kao što već donosi revitalizacija velikosrpskoga narativa u tome društvu, koje se guši u besmislenom negiranju realnosti i u mitomanijskome tumačenju bliske ili daljnje povijesti.
Recepcija Rezolucije unutar bošnjačkoga nacionalnoga korpusa i narativa, a kojih se genocid i rezolucija ponajviše tiče, zasad je u granicama interpretacije koju su pažljivo formulirali Memorijalni centar Srebrenica, bh. diplomati iz UN-a i rijetki razumni političari iz BiH, koji nisu nasjeli na zamku da duboko etički i humani sadržaj teksta ovoga dokumenta zloupotrijebe za bildanje vlastitoga nacionalizma, viktimizacije ili jeftine politizacije. Ovakvoj recepciji pridonijele su i oštre reakcije veleposlanstava USA, Velike Britanije i EU-a na najavu Milorada Dodika o „razgraničavanju“ s FBiH, a čije mišljenje ovaj segment bh. društva i države izuzetno uvažava. Ne treba zanemariti ni umjereni i odgovorni vokabular lidera i političara iz „Trojke“, koji su intenzivnim lobiranjem i pažljivim javnim nastupima pridonijeli kako usvajanju Rezolucije, tako i njezinoj ispravnoj recepciji u ovome dijelu bh. javnosti.
Reakcija hrvatskoga faktora u BiH u odnosu prema Rezoluciji je prilično neodređena. Dragan Čović je tek 25. svibnja usputno komentirao usvajanje ovoga dokumenta u svome poslovično „prododikovskom“ interesdžijskom i njemu svojstvenom amoralnom stilu: „Genocid u Srebrenici se dogodio kad se dogodio i svi smo imali o tome neki stav. A zašto je nekome trebalo danas da opet otvara to pitanje 30 godina kasnije, to je potpuno drugo pitanje. Kako je otvoreno i radi čega institucije BiH nemaju zajednički stav o vođenju vanjske politike, to je sve pitanje za sebe”, izjavio je predsjednik HDZ-a i HNS-a.
Summa summarum, Rezolucija je, poput svih drugih međunarodnih dokumenata i akata, različito recipirana od vrlo glasnih bh. mini-nacionalizama, koji upravljaju životima ovdašnjih ljudi u oba entiteta. Ključni problem je što tekst Rezolucije nijedna strana nije bila u stanju pročitati kao moralni apel ili etički zahtjev za supstancijalnu promjenu svijesti, pa i kolektivne svijesti ovdašnjih naroda o suočavanju sa vlastitim zlom u ratnom razdoblju 1992-1995. te o preuzimanju odgovornosti za gradnju bh. društva i države na temeljima međusobnoga praštanja, čišćenja pamćenja i izgradnje društva i države, baziranih na povjerenju, pravednosti i istinoljubivosti.
Tekst Rezolucije, kojega donosimo u nastavku, svakako može pridonijeti učenju kako tu svijest promijeniti:
Tekst Rezolucije
Ujedinjeni narodi
Opća skupština
20. svibnja 2024.
Sedamdeset i osma sjednica
Točka dnevnog reda 14
Kultura mira
Albanija, Australija, Austrija, Bangladeš, Belgija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Kanada, Čile, Hrvatska, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Island, Irska, Italija, Jordan, Lihtenštajn, Litva, Luksemburg, Malezija, Maršalski otoci, Nizozemska (Kraljevina), Novi Zeland, Sjeverna Makedonija, Norveška, Poljska, Ruanda, Slovenija, Švedska, Turska, Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, Sjedinjene Američke Države i Vanuatu:* revidirani nacrt rezolucije
Međunarodni dan sjećanja i komemoracije genocida u Srebrenici 1995. godine
Opća skupština,
Vođena Poveljom Ujedinjenih naroda, Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima i Konvencijom o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida,
Prisjećajući se rezolucije Vijeća sigurnosti 819 (1993) od 16. travnja 1993. kojom je Srebrenica proglašena sigurnom zonom, rezolucije 827 (1993) od 25. svibnja 1993. o osnivanju Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju i rezolucije 1966 (2010) od 22. prosinca 2010. o osnivanju Međunarodnog mehanizma za preostale kaznene sudove,
Prisjećajući se također svih presuda Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, posebno osam koje sadrže osuđujuće presude za zločin genocida protiv bosanskih Muslimana počinjen u Srebrenici 1995. godine, najznačajnije presude Žalbenog vijeća Suda od 19. travnja 2004. (Tužitelj protiv Krstića), presude Žalbenog vijeća Međunarodnog mehanizma za preostale kaznene sudove od 8. lipnja 2021. (Tužitelj protiv Mladića) i presude Žalbenog vijeća Mehanizma od 20. ožujka 2019. (Tužitelj protiv Karadžića), kao i presude Međunarodnog suda pravde od 26. veljače 2007. kojom je Sud utvrdio da djela počinjena u Srebrenici predstavljaju djela genocida,
Ponovno potvrđujući snažno protivljenje nekažnjavanju za genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine ili druga kršenja međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava ljudskih prava, te naglašavajući u tom kontekstu odgovornost država da prekinu nekažnjavanje i, u tu svrhu, temeljito istraže i kazneno gone, u skladu s relevantnim međunarodnim pravnim obvezama i domaćim pravom, osobe odgovorne za takva djela, kako bi se izbjeglo njihovo ponavljanje i postigao održivi mir, pravda, istina i pomirenje, za što je sudjelovanje žrtava i preživjelih te članova njihovih obitelji od središnje važnosti,
Pozdravljajući važan napredak postignut od strane međunarodnih sudova u posljednjim godinama u borbi protiv nekažnjavanja i osiguravanju odgovornosti za genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i druge teške zločine postignut kroz međunarodni kazneni pravosudni sustav,
Priznajući u tom smislu posebni doprinos Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju, te naglašavajući važnost međunarodne zajednice da bude spremna poduzeti zajedničke mjere kroz Vijeće sigurnosti, u skladu s Poveljom, i na temelju pojedinačnih slučajeva kako bi se dodatno osigurala odgovornost za i sprječavanje genocida,
Ponovno ističući da je kaznena odgovornost prema međunarodnom pravu za zločin genocida individualizirana i ne može se pripisati niti jednoj etničkoj, vjerskoj ili drugoj grupi ili zajednici u cjelini,
Uzimajući u obzir ulogu posebnih savjetnika glavnog tajnika za sprječavanje genocida i za odgovornost za zaštitu, te primjećujući važnost redovitih izvješćivanja o kršenjima ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava kao i o govoru mržnje i poticanju na podizanje rane svijesti o potencijalnom genocidu,
Napominjući da je progon osoba odgovornih za genocid i druge međunarodne zločine u nacionalnim pravosudnim sustavima, uključujući Sud Bosne i Hercegovine, te Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju kao i Međunarodni mehanizam za preostale kaznene sudove, središnji za proces nacionalnog pomirenja i izgradnje povjerenja te za obnovu i održavanje mira u Bosni i Hercegovini, te prepoznajući da je snažna regionalna suradnja između nacionalnih tužiteljstava ključna za promicanje mira, pravde, istine i pomirenja među zemljama u regiji,
Ponovno ističući neupitnu predanost održavanju stabilnosti i promicanju jedinstva u raznolikosti u Bosni i Hercegovini,
Napominjući da će 2025. godina označiti tridesetu obljetnicu genocida u Srebrenici, u kojem je izgubljeno najmanje 8.372 života, tisuće su raseljene, a obitelji i zajednice su devastirane,
- Odlučuje proglasiti 11. srpnja Međunarodnim danom sjećanja i komemoracije genocida u Srebrenici 1995. godine, koji će se obilježavati svake godine;
- Bezrezervno osuđuje svako poricanje genocida u Srebrenici kao povijesnog događaja i poziva države članice da očuvaju utvrđene činjenice, uključujući kroz svoje obrazovne sustave razvojem odgovarajućih programa, također u znak sjećanja, prema sprječavanju poricanja i iskrivljavanja, te pojave genocida u budućnosti;
- Također bezrezervno osuđuje radnje koje glorificiraju one osuđene za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid od strane međunarodnih sudova, uključujući one odgovorne za genocid u Srebrenici;
- Naglašava važnost dovršetka procesa pronalaženja i identificiranja preostalih žrtava genocida u Srebrenici i osiguravanja dostojanstvenih ukopa, te poziva na nastavak progona onih počinitelja genocida u Srebrenici koji još nisu suočeni s pravdom;
- Poziva sve države da u potpunosti poštuju svoje obveze prema Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, kako je primjenjivo, i običajnom međunarodnom pravu o sprječavanju i kažnjavanju genocida, s dužnim obzirom na relevantne odluke Međunarodnog suda pravde;
- Zahtijeva od glavnog tajnika da uspostavi program pod nazivom “Genocid u Srebrenici i Ujedinjeni narodi”, započinjući svoje aktivnosti pripremama za tridesetu obljetnicu 2025. godine, te također zahtijeva od glavnog tajnika da ovu rezoluciju prenese pažnji svih država članica, organizacija sustava Ujedinjenih naroda i organizacija civilnog društva za odgovarajuće obilježavanje;
- Poziva sve države članice, organizacije sustava Ujedinjenih naroda, druge međunarodne i regionalne organizacije i civilno društvo, uključujući nevladine organizacije, akademske institucije i druge relevantne dionike da obilježe Međunarodni dan, uključujući posebna obilježavanja i aktivnosti u spomen i čast žrtvama genocida u Srebrenici 1995. godine, kao i odgovarajuće obrazovne i aktivnosti podizanja javne svijesti.
