Puno se posljednjih dana u BiH, Sarajevu pa i izvan naše domovine govorilo i pisalo o slučaju gašenja Franjevačke teologije nakon toliko godina njezina djelovanja.
Mnogi su u javnosti iznijeli svoja promišljanja, emocije pa i iskrenu zabrinutost u pogledu budućeg djelovanja nas franjevaca – istinskih ‘čuvara Bosne’. Nažalost, uz dobronamjerna razmišljanja ima tu i ljudi koji radi neupućenosti krivo predstavljaju ono šta se događa oko naše Teologije. A to je dijelom i stoga što su o tome najmanje govorili oni kojih se pitanje te naše visokoškolske ustanove od nesumnjive važnosti za obrazovanje, kulturu i uopće društvo, najviše tiče – bosanski franjevci.
O svemu što se tiče Franjevačke teologije, o tome ostaju li franjevci u Sarajevu i Bosni, o njihovom budućem angažmanu ovdje, pa i o našoj domovini i njezinoj budućnosti, za portal Radiosarajevo.ba govorio je fra Zdravko Dadić, provincijal Bosne Srebrene.
“Za nas franjevce Bosne Srebrene uvijek je bilo jako važno da imamo vlastite odgojne ustanove i obrazovne institucije. Naša su braća kroz duga stoljeća morali ići na školovanje u inozemstvo, prvo u Ugarsku, Hrvatsku, Italiju, i na mnoga druga mjesta, pa su zato odlučili osnovati svoje vlastite škole u Bosni smatrajući kako je to najbolji način odgoja za buduće franjevce. Te naše institucije su donedavno nesmetano funkcionirale. Nažalost, zbog učestalog trenda smanjenja broja studenata, već dugo vremena osjećamo potrebu da napravimo iskorak što se tiče Franjevačke teologije u Sarajevu.”
Zadnjih deset i više godina na franjevačkim provincijskim kapitulima ozbiljno se promišljalo o budućnosti Franjevačke teologije.
“I svaki put smo smatrali kako je bitno da zadržimo svoju Franjevačku teologiju. Kapitul 2022. godine bio je prekretnica jer smo i tada uz sagledavanje svih činjenica ipak odlučili da samostalno nastavimo svoj hod. No na našem zadnjem kapitulu u travnju ove godine donijeli smo zaključak kako naša Teologija nastavlja svoj hod unutar Katoličkog bogoslovnog fakulteta (KBF) Univerziteta u Sarajevu (UNSA). Kada je iz Rima došao signal da naša afilijacija sa Zagrebom više neće biti moguća, mi smo na ovogodišnjem Kapitulu donijeli odluku da na drukčiji način nastavimo svoje franjevačko teološko obrazovanje i poslanje. Dakle, ne da ga ugasimo, nego da ga nastavimo kao sastavnica Univerziteta Sarajevo u sklopu Katoličkog bogoslovnog fakulteta”, ističe provincijal fra Zdravko Dadić.
Upravo ovih dana, kaže, završavaju sporazum s velikim kancelarom, sarajevskim nadbiskupom Tomom Vukšićem, sa Katoličkim bogoslovnim fakultetom u Sarajevu.
“Želimo naći modus kako ćemo upisati naše studente i na koji način bi naši profesori, koji zadovoljavaju potrebne standarde, također bili angažirani na Univerzitetu u Sarajevu. To je tema koju ćemo nastaviti živjeti u Sarajevu. Imamo vrlo snažno uporište, tradiciju i dugogodišnje iskustvo…”
Što je najvažnije franjevci ostaju i nigdje ne idu iz Sarajeva, a i studenti-bogoslovi s profesorima ostaju u Sarajevu na Nedžarićima.
“I dalje ćemo svoje studente odgajati za život ovdje u BiH kao što smo to i do sada radili. Vezano za naše studente i dalje nam je vrlo važno da očuvamo svoju vlastitu posebnost i franjevački pečat kako bi naši bogoslovi nakon studija izašli formirani kao bosanski franjevci. Najposlije, svi smo svjesni da u BIH institucionalno djelujemo preko 730 godina i da smo jedini koji imamo kontinuitet postojanja još iz srednjeg vijeka. Zapravo, želimo i dalje u ovoj zemlji, za koju držimo da je lijepa i koju iskreno volimo, ostavljati svoj franjevački trag kako smo to radili skoro osam stoljeća. Gdje god da ‘začeprkamo’ u povijesti naše zemlje, naići ćemo na franjevce: medicina, školstvo, umjetnost, književnost, kultura – svugdje na počecima tih grana nalazimo nekog bosanskog franjevca. Mi želimo i dalje živjeti tu stvarnost. Koliko nam je to važno, govori i činjenica da naša provincija ima 11 fratara na postdiplomskim studijima – sedam u Rimu, dva u Sarajevu, jednog u Zagrebu, jednog u Minhenu”, kaže provincijal.
Dodaje da mu je drago da su ljudi u BiH emotivno vezani za franjevce.
“Kakvi su to životi koji se ne dotiču nikoga? Lijepo je da se Franjevačka teologija i franjevci dotiču ljudi u BiH i izvan nje. Hvala Bogu, mi svoju prisutnost u BiH ne mijenjamo. Franjevačka teologija, istina, neće biti samostalna kao što je bila do sada, ali će ona nastaviti djelovati u sklopu Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Vijest o integraciji Franjevačke teologije u Sarajevu u Katolički bogoslovni fakultet izazvala je brojne reakcije, što je razumljivo jer je Franjevačka teologija stoljećima bila važan dio duhovnog i kulturnog života Bosne i Hercegovine. Doživio sam to kao izraz duboke povezanosti ljudi s našom zajednicom i njenim naslijeđem, što me dirnulo, ali i potvrdilo odgovornost koju nosimo. Neki su pomislili da ova promjena znači odustajanje franjevaca od Bosne, no to apsolutno nije istina. Naprotiv, ovaj korak je dio našeg nastojanja da osiguramo održivost i snagu naše misije u suvremenim uvjetima. Franjevci ostaju čvrsto prisutni u Bosni i Hercegovini, posvećeni pastoralnom radu, obrazovanju i karitativnim djelatnostima. Integracija teologije u širi crkveni okvir omogućit će nam da još učinkovitije služimo narodu, uz očuvanje našeg franjevačkog duha i identiteta. Ova odluka donesena je s puno razmišljanja i molitve, uvjereni da je to put kojim nas vodi Božja providnost.”
Kada se radi o integraciji Franjevačke teologije s Katoličkim bogoslovnim fakultetom, ona podrazumijeva više slojeva.
“Jedan je onaj unutarcrkveni, a drugi se događa unutar samog Univerziteta u Sarajevu, gdje mi trebamo dobiti suglasnost da formiramo Katedru za franjevačku duhovnost, gdje bismo imali predmete vezane za franjevačku duhovnost, franjevačku povijest i franjevačke izvore. Mi ćemo, zapravo, kroz tu katedru nastojali pokazati kako franjevačka prisutnost u Bosni i dalje živi”, pojašnjava fra Zdravko Dadić.
Na pitanje novinara Radiosarajevo.ba, je li bilo pritisaka sa bilo koje strane, izvana BiH, da se Franjevačka teologija gasi, da franjevačka prisutnost bude manja, fra Zdravko Dadić odgovara da ova tema nije nova i ona je davno otvorena.
“Kada je provincijal Bosne Srebrene bio fra Mijo Džolan (2000-2009), već se razgovaralo kako bi trebalo osnovati zajednički studij Franjevačke provincije Bosne Srebrene i Vrhbosanske nadbiskupije. Tada se predlagalo da bi obje naše odgojno obrazovne institucije samostalno djelovale do dodiplomskog studija, a postdiplomski bi trebao biti zajednički. No to se iz raznoraznih razloga nije dogodilo. Bilo je i drugih pokušaja i razmišljanja kako nastaviti život naše Franjevačke teologije. Izvana smo za to imali poticaj i generala našeg Reda fra Massima Fusarellija koji nas je pozvao da ozbiljno iščitavamo znakove vremena u kojem živimo. Poticao nas je da shvatimo da ne možemo dugo na ovaj način djelovati i da iskoristimo prostor i vrijeme kako bismo na najbolji način nastavili svoje poslanje u Bosni. Kada nas je prije koju godinu posjetio u Sarajevu, sastao se i nadbiskupom Vukšićem pri čemu se uz ostalo razgovaralo na koji bi način Franjevačka teologija mogla nastavi svoj život u sklopu Katoličkog bogoslovnog fakulteta. Trebamo reći i jedno veliko hvala Katoličkom bogoslovnom fakultetu iz Zagreba kojem smo od rata bili afilirani i koji nam je dopuštao izdavanje diploma Zagrebačkog sveučilišta. Došli smo, istina na kraj jednog puta koji je otvorio nove mogućnosti i prigodu za rast na jedan novi način. Nadam se da ćemo tu prigodu znati iskoristiti. Ne samo što ćemo i dalje školovati svoje studente u Sarajevu, nego što ćemo kroz postdiplomske studije mnoštvo naših fratara uključiti u Univerzitet Sarajevo.”
Postoje promišljanja u pravcu da današnja Franjevačka teologija ostane znanstvena ustanova.
“Mi smo prije 15 godina formirali Franjevački povijesni institut uz želju da kroz njega još bolje i kvalitetnije istražimo vlastitu povijest i povijest ove zemlje. Negdje smo utišali taj rad. Mislim da je sad vrijeme da oživimo Franjevački povijesni institut. To je naša prigoda da oživimo neke projekte koje smo možda stavili ustranu. Imamo veliku i važnu knjižnicu na Nedžarićima, dobru infrastrukturu i rekao bih uz dobru volju da će i tu doći do iskoraka”, rekao je za RadioSarajevo.ba provincijal Bosne Srebrene.
Njegova poruka je veoma važna za ljude u BiH, posebice u vremenu kada političke vođe ove zemlje njenu budućnost vide u podjelama odnosno razlikama.
“Kada nas pogledam, teško na našim licima čovjek može razaznati tko je Hrvat, Bošnjak, Srbin… Te razlike se više osjete u jeziku – bosanskom, hrvatskom, srpskom – ali za druge ti tragovi i ne postoje. Bosna i Hercegovina nije mit niti slučajna zemlja – ona je duboko utkana u identitet i povijest franjevaca, posebno nas iz Provincije Bosne Srebrene. Mi ovdje živimo više od sedam stoljeća, rame uz rame s drugim narodima i vjerama. I naše svakodnevno franjevačko iskustvo pokazuje: Bosna je moguća. Ne samo moguća – ona je potrebna kao prostor susreta, suživota i međusobnog uvažavanja i poštovanja. Naša poruka ovom društvu je jednostavna, ali duboko evanđeoska: budimo ljudi jedni drugima. Ne zaboravimo svoju vjeru, svoj narod, svoj jezik – ali ne gradimo identitet na poricanju drugoga. Povijesne greške nastaju onda kada u srcima ljudi nestane mjesta za susjeda. Kada prestanemo gledati u oči onome tko je drugačiji, tada prestaje i Bosna”, zaključio je provincijal Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić.
Franjevački poziv je biti brat svakome čovjeku. Ako Bosna želi opstati – a vjerujemo da želi – tada mora ponovno naučiti govoriti jezik bratstva. Ne postoji budućnost ako ne njegujemo kulturu dijaloga, ako ne poštujemo istinu, pravdu, ali i praštanje i milosrđe. Pozivam sve – vjernike, političare, medije i obične ljude – da se ne damo zarobiti starim podjelama. Imamo priliku biti bolji nego jučer. I moramo je iskoristit
