Društvene mreže u Bosni i Hercegovini sve više sliče na platforme osvete, ako se pogleda koliko je govora mržnje prisutno na njima. Razlog je to što se stanje u društvu prenosi na društvene mreže, ali mnogo intenzivnije. Poražavajuće, vjera i nacija se sve više zloupotrebljavaju, a to samo doprinosi razgradnji društva i ekonomske stabilnosti.
I jasno je da su potrebni propisi koji će to urediti u digitalnim medijima, uključujući i mreže. Prva stepenica ka tome su nedavne izmjene Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine koje su prije pet dana stupile na snagu. Pripadnici Federalne uprave policije (FUP) zapažaju sve više komentara na mrežama koje izazivaju vjersku i nacionalnu mržnju.
Govor mržnje sada je definiran, ali i dalje ima nedostataka.
Ono što posebno nedostaje Bosni i Hercegovini je agencija, na bilo kojoj razini, koja bi se bavila sadržajem na intrenetu, odnosno definirala što je negativan sadržaj, a što pozitivan.
Ekspanzija govora mržnje je očekivana, јеr se situacija iz društva prenijela na društvene mreže. Izljevi bijesa putem društvenih mreža su prisutni, upravo zato što nije uređena zakonska regulativa i nema odgovornosti. Zbog toga se nacija i vjera najčešće i zloupotrebljavaju.
Također, ljudi koji drže poluge vlasti, često zloupotrebljavaju ta dva termina, i naciju i religiju i vjeru, i onda to pretaču na običan narod, koji ionako siromašno živi i svaka sitnica može da upali plamen mržnje u BiH.
Nacionalizam, fašizam, rasizam, diskriminacija, polako preuzimaju primat na društvenim mrežama, u odnosu na dobre i korisne strane. U Bosni i Hercegovini mreže postaju platforme osvete, pa i prema ideološkim neistomišljenicima.
Zloupotreba vjere je možda u top tri najopsnijih stvari, ne samo za ovu zemlju, već i planetu. Ali, kada govorimo o Bosni i Hercegovini, radikalizacija vjere postoji na jednoj takvoj razini da je to sada teško zaustaviti.
Ipak treba imati na umu da mržnja nikoga nigdje neće dovesti. Jednostavno, da se ne odričemo onoga što jesmo, ali da imamo prostora i srce za onoga koji je drugačiji, jer radost je u različitosti.
Sigurnost na društvenim mrežama nažalost niko niti jednom pojedincu ne može garantirati, ali ono što može biti garancija za bolji život mladih naraštaja jeste odgoj, obrazovanje i vjerske institucije koje mogu zaustaviti ove zloupotrebe.
