Danas u povodu Međunarodnog dana žena, heroja svijeta, donosimo razgovore o snažnim ženama među kojima je i Silva Banović, dr. sc. logoped i audiolog, rođena Žepčanka koja je još kao mlada osamnaestogodišnjakinja došla u Tuzlu u kojoj je pronašla svoju ljubav, osnovala dom i izgradila zavidnu karijeru.
U razgovoru za Hrvatski glasnik poručila je samo jednu poruku svim ženama svijeta, a to je da budu ono što jesu i da žive dosljedne sebi.
“Na početku želim Tebi i čitateljicama Hrvatskog glasnika, te svim ženama čija se divnoća ogleda u različitosti čestitati Međunarodni dan žena. Ove godine se obilježava 111. put, međutim tko zna koliko će još godina proći kako bi zaživjela prvobitna ideja o ravnopravnosti. Ravnopravnosti čiji naglasak nije u povlasticama, nego u prihvaćanju i vrednovanju, prostoru i vremenu u kojem možemo pokazati sve ono što jesmo, što umijemo, možemo i znamo. A puno toga jedna žena jest, umije, može i zna. Namjerno stavljam naglasak na prihvaćanje žene onakvom kakva ona jest, u svoj njenoj ljepoti posebnosti i pravu na izbor. Sve to neka bude uz osmijeh na licu, jer svaki dan je ljepši uz nekog pozitivnog – za početak neka to bude vaš odraz u ogledalu”, poručuje profesorica Banović.
Dodaje kako je život čudesan i kako nikada ne možemo ni zamisliti što je za nas pripremio, uz to dodaje kako se između Žepča i Tuzle dogodila ljubav i to ona na prvi pogled.
“Naravno, rodni kraj uvijek i zauvijek ima posebno mjesto u životu. Tako i Žepče u mom srcu. Gdje god idem, kuda god koračam – ponosno ponavljam da se sjećam odakle sam krenula, gdje sam napravila prve korake u životnom, obrazovnom, poslovnom, ali i ljubavnom smislu. Pamtim sve one koji su dali dio, djelić slagalice moga života. Danas je Tuzla rodni grad mome sinu. Mjesto u kojem smo suprug i ja uredili naš dom. Svaki korak koji napravim svjedoči toj ljubavi. Puno je ljubavi uključeno u život jedne žene. Zamislimo onda koliko ljubavi u srcima nose sve žene svijeta”, kaže Banović.
Napominje kako je svaka žena satkana od puno niti, koje naprave čvrsto djelo, a ona je svoju hrabrost iskazala još kao mlada djevojka koja je cijelog života imala jasan cilj, uz impozantnu titulu Zlatnog studenta na Univerzitetu u Tuzli, svoju karijeru je nastavila graditi, danas kao doktorica znanosti i nastavlja svjedočiti kako upornost i ustrajnost otvara mnoge dobre prilike svakoj ženi.
“Kao osamnaestogodišnjakinja sam sama došla u Tuzlu, u novo, nepoznato, a za sobom ostavila poznato i drago. Godine su prolazile, u “međuvremenu” sam završila fakultet kao Zlatni student. Zaposlila se, uz pomoć svojih rezultata, svog rada. Magistrirala sam. Doktorirala. Udala se, rodila sina. Plus, uz sve to sam odradila toliko kućanskih poslova da se knjiga može napisati. Stigla sam putovati. Biti aktivna građanka kroz nevladine organizacije i udruge. Čitam. Pišem znanstvene radove, ali i pjesme, sebi za dušu. Čak i ovako, dok to nabrajam zvuči kao dosta koraka, zar ne, dosta “posla”? Bilo je. Jest! Jako puno neprospavanih noći i odricanja – sa razmišljanjem kao glavnom razbibrigom, ali sa željom za ići naprijed. U jedno uvijek sigurna, svoju volju. Sve ovo govorim kako bih svjedočila činjenici da žena nema praznog hoda, niti taj luksuz da nešto ne zna ili ne može. Naučimo. Uradimo. Ostvarimo što zacrtamo”, kroz smijeh nam priča Banović.
Ne poriče da je potpora kroz svaku novu misiju bila prisutna kako od prijatelja i partnera, ali ističe da je najveća potpora u životu svake žene, majka.
“Moja sreća jeste što imam ženu koja me nesebično gura naprijed. Majka je dar od Boga, žena koja je svaki atom svoje snage i svaku minutu svog vremena koje sam trebala uložila i dala kako bih ja danas bila jaka žena. Ona je ono što bih nazvala junakinjom. Moje bake i prabake, svaka na svoj način, su doprinijele meni i mojoj snazi. Reći da je život borba može zvučati kao klišej. Zato ću reći da je život nastojanje, stremljenje ka boljoj verziji sebe i svijeta. Svoj život živim kako bi sutra moja kćerka ili moja unuka ponosno išle naprijed, dosljedne sebi i onome što jesu”, kaže Banović.
Dodaje za kraj našeg razgovora i da su prijateljice veliki oslonac te poručuje svim ženama da pruže ruke jedne drugima i da zajedno jedne drugima štitimo leđa.
“Svakom čovjeku na svijetu je lakše uz podršku, oslonac, nekoga da ga pridrži kad koraci nisu lagani. Lijepo je kad je ženi podrška druga žena. Nažalost, ne tako rijetko smo svjedoci toga da žene, iz iskreno meni neshvatljivih razloga, jedna drugoj ne budu podrška kakva bi trebale biti. Svjesne smo toga što druga žena prolazi, koliko životnih uloga žena svakodnevno igra, a to bi nam moralo biti razlog da jedna drugoj pružimo ruku i zaštitimo leđa. Ovim putem ću pozvati sve čitateljice da budu jedna drugoj prijateljice, ono što bi voljele da su druge žene bile i budu njima. Samo zajedno, ističući prednosti i snage idemo naprijed. Dajući svaka od sebe ono u čemu smo najbolje”, poručila je Silva Banović.
Ivana Perić
