Maloljetnik iz Srebrenika, žrtva nasilja u obitelji, sada je i žrtva sistema koji nema adekvatno rješenje za brigu o njemu. Centar za socijalni rad Srebrenik odbija da preuzme odgovornost, pa je slučaj preuzeo Centar za socijalni rad Tuzla. No, i njihove su mogućnosti ograničene, pa se postavlja pitanje ima li itko rješenje za ovu ranjivu kategoriju djece kojoj hitno treba pomoć.
Centar za socijalni rad Tuzla se u petak uvečer, postupajući po prijavi policijske stanice, uključio u rješavanje problema oko smještaja i brige za maloljetnika, žrtve nasilja u obitelji. Iako dijete ima prebivalište na području druge općine, s obzirom na to da se nasilje dogodilo u Tuzli, Centar za socijalni rad Tuzla je preuzeo brigu o djetetu. Međutim, pojavio se problem oko smještaja djeteta.
„Mi smo poduzeli sve one radnje koje su u našoj nadležnosti – od liječničkog pregleda, obveznog nadzora, pružanja pomoći u smislu kontaktiranja sigurnih kuća na području Bosne i Hercegovine, prihvatilišta za djecu koja su žrtve nasilja, radne eksploatacije, prosjačenja… Međutim, nismo imali adekvatne odgovore, odnosno sve ustanove koje smo kontaktirali, nisu bile u mogućnosti da izvrše prihvat ovog malodobnog djeteta“, kaže Lejla Sadiković, direktorica Centra za socijalni rad Tuzla.
Spomenuti slučaj je dodatno iskomplicirala činjenica da se djeca, žrtve nasilja u obitelji, u ustanove smještaju uz pratnju punoljetne osobe što je u ovom slučaju, gdje je dijete već bilo u sistemu socijalne zaštite, ali na području drugog grada Tuzlanskog kantona, zakompliciralo proceduru.
„Vrlo je specifičan problem od samog početka. Mi smo znali da se radi o djetetu koje, prema evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova, ima prebivalište na području Grada Srebrenika. Međutim, nasilje se desilo na teritoriji Grada Tuzla, okolnosti su bile takve tako da smo mi u potpunosti preuzeli brigu o tom djetetu. Kontaktirali smo nadležni centar u cilju prikupljanja određenih informacija i podataka s obzirom na to da je njima ta porodica poznata. Međutim, sve druge radnje, bez obzira na tu nadležnost i bez obzira na prijavu, obavljali smo na području grada, odnosno stručni radnici ove ustanove, poduzeli su sve kako bi se to dijete zbrinulo“, ističe Sadiković.
Problem smještaja djece žrtava nasilja u obitelji kompleksan je i iz razloga što to obično bude uz majke u Sigurnim kućama gdje su djeca odvojena od društva i obrazovnog sistema. U ovom trenutku dodatno komplikuje popunjenost ustanova u koju bi ovakvo dijete uopšte moglo biti smješteno.
„U ovom specifičnom slučaju, mi nismo imali adekvatan odgovor sistema gdje da to dijete zbrinemo. Nije samo problem u sistemu i zakonu, već i u postupanju nas iz različitih ustanova koji moramo poduzeti sve što je u našoj odgovornosti i za što imamo obavezu da poduzmemo s ciljem zaštite ove kategorije djece. Mi ovo dijete nećemo ostaviti nezbrinuto. Kontaktirali smo sve nadležne institucije i nadamo se da će sistem odgovoriti adekvatno i to ne samo za ovo dijete, već za svu djecu koja su žrtve nasilja. Mi ne možemo od već istraumatiziranog djeteta očekivati da se ono ponaša u skladu sa našim očekivanjima, već mu moramo pružiti adekvatnu zaštitu i također se pobrinuti da saznamo sve o genezi slučaja, da se pozabavimo uzrocima kako bi posljedice bile što bezbolnije”, kaže Lejla Sadiković, direktorica Centra za socijalni rad Tuzla.
Enisa Alibalić
