Na blagdan Gospe od Anđela ili Porcijunkulo već tradicionalno Franjevački samostan Tuzla i njegovi fratri zajedno sa svojim pukom ožive sjećanje na Gradovrh gdje je sve do 1688. godine bio Franjevački samostan koji su u jeku Bečkog rata franjevci prisilno napustili i preselili se u Bač s oko 3000 katolika.
Ipak, ovo brdovito mjesto u Tuzli zauvijek je ostalo gruda naših predaka odakle su silom prilika krenuli katolici zajedno sa svojim svećenicima franjevcima. Zaštitu i spas mnogi su tada pronašli pod okriljem slike Gradovrške Majke Božije.
Tako će, danas, već u jutarnjim satima procesija sa slikom Gospe Gradovrško Bačke krenuti od filijalne crkve u Solini prema Gradovrhu, povijesnom mjestu kojemu se divimo, vraćamo se našim korijenima i svome identitetu. U 11, 00 sati slijedi sveta misa koju će predvoditi fra lija Alandžak, gvardijan samostana u Beogradu, uz koncelebraciju brojnih svećenika.
Gradovrh je mjesto s kojega su nekada franjevci djelovali ne samo duhovno, već kulturno i intelektualno. Ovo mjesto je bilo posebno važno za preživljavanje franjevaca u najtežim vremenima Turske vladavine. Progoni su tada bili veoma česti, a franjevci su bili na udaru u svim dostupnim mjestima. Naime, oni su iz Gornje Tuzle pribjegli na Gradovrh koji je tada bio mirno usamljeno mjesto gdje uglavnom nitko nije živio. Ovo mjesto daleko je od svih puteva. Tako da, onaj tko nije znao za Gradovrh, ovdje nije nikada ni dolazio.
U 16. i 17. stoljeću Franjevački samostan na Gradovrhu bio je žila kucavica vjerskoga, kulturnog i prosvjetnog života s velikom crkvom i Učilištem na kojem je predavao i prvi pisac na narodnom jeziku u BiH fra Matija Divković. Gradovrh je najsvetije i najimpresivnije mjesto sjeveroistočne Bosne i po tome što su franjevci, kada su bili protjerani iz Zvornika i Gornjih Soli /Gornje Tuzle/, sa sobom donijeli na Gradovrh (1541. godine) čudotvornu sliku zvorničke Gospe, pred kojom su se molili ne samo katolici, nego i narodi drugih konfesija.
U Baču je sačuvana izvorna slika čudotvorne Gospe Gradovrške koju su ovdašnji šokci nosili kada su emigrirali iz Tuzle.
Gradovrh je tako trajno svjedočanstvo. Iako njegovih zidina i materijalnih ostataka odavno nema, on duhovno uzvisuje i djeluje. Gradovrh nadilazi ljudski vijek, mnoge generacije je ispratio, a duhovno ih je obogaćivao. Gradovrh ostaje, kao što ostaje i prisutnost Blažene Djevice Marije. Ostaje i prisutnost franjevaca koji kao dobri pastiri svim ljudima žele pokazati neki bolji put – put duhovnog bogatsva i ljubavi. Staze tog puta s franjevcima su veoma vidljive.
