U Par Selu, u Tuzli pred početak Korizme održana je tradicionalna povorka maškara. U narodnim nošnjama mještani su obilazili sela i uz glazbu i veselje zabavaljali stanovnike.
Par Selo, Donji Pasci, Orašje, Jurići, Kulići, Donje Dubrave i druga mjesta su naselja oko Tuzle sa katoličkim življem gdje su se uvijek na specifičan način obilježavale Poklade i to prerušavanjem stanovništva. Djeca se prerušavaju u razne likove, a stariji uvijek isto. Tradicija je, da se na pokladni utorak stariji mještani obuku u stare narodne bijele nošnje, stave maske na lice te idu od kuće do kuće, svirajući i pjevajući te tako dozivaju domaćine.
Ukućani pokušavaju pogoditi tko je tko ispod maske, a potom domaćin nazdravlja rakijom te časti maškare onim što ima. Daruje im novac, hranu, piće. Nekada su maškare išle pješice od kuće do kuće u raznim skupinama. Tako su postojale velike i male maškare. Međutim, zbog iseljavanja stanovništva i sve manje ljudi na selu, posljednih godina organizatori su odlučili da sve maškare idu skupa i to ne od kuće do kuće već na određene lokacije i to autima. Tu ih dočekuje lokalno stanovništvo sa hranom i pićem, a uz pjesmu i veselje se zaigra i staro bosansko kolo.
„Maškare su uvijek bile pa i u najgorim vremenima, u ratu. Nekada smo to radili na drugačiji način, ali posljednih par godina idemo ovako. Zovu nas svi, ne možemo stići obići. Muzika je obavezna. Imamo tradicionalne izvorne istrumente poput šargije, pište, violine, bubnja“, priča nam Radan Divković, jedan od organizatora.
Od ove godine, nastavlja Divković, uvedene su neke novine. Nekada je na čelu povorke išao vođa maškara i mlada, odnosno muškarac prerušen u ženu.
„Ove godine imamo nešto novo. Uveli smo i likove babe i djeda. Pa tako oni prvi idu, a za njima mlada i vođa pa onda ostali. Svi moraju biti u bijelim starim nošnjama i svi sa maskama. Ovo je naša tradicija i trudit ćemo se da je održimo dokle god možemo“, zaključuje Divković.
U ovogodišnjoj skupini su i mlađe generecije, a među njima 18-godišnji Marin Tadić koji je još od malih nogu bio maškara.
„Čitav život idem u maškare. Ova nošnja na meni je od mog oca, porodično nasljeđe. Bude nam super, zabavimo se, veselimo i njegujemo naše običaje“, priča nam Marin.
Dio ove priče su i mještani koji su odselili u inozemstvo, ali koji svake godine dođu u rodni kraj kako bi sudjelovali u povorci.
„Ja sam došao iz inostranstva, jer volim svoj narod, tradiciju i običaje. Na ovaj način, pokušavamo sve to spasiti od zaborava. Meni je posebno značajno druženje s prijateljima i komšijama i svaki put nam bude super“, ispričao nam je Mladen Čajić.
Maškarama je podršku u organizaciji, pružila i Udruga mladih „Par Selo-Dubrave“ kao i članice Udruge žena „Snaga Timuna“ koje su pripremile zajednički doručak uz tradicionalna jela sa sela, suhomesnate proizvode, kolače i nezaobilazne krafne.
Nekada je bio običaj da na kraju dana bude opće narodno veselje u nekom od lokalnih objekata pa se tako izaberu i najbolje maske. Dolazile su različite skupine i iz drugih mjesta oko Tuzle. No, zbog enormnog odlaska stanovništva i to je sada drugačije pa ovaj veseli dan, maškare zaokruže zajedničkom večerom u nadi da se ponovno okupe naredne godine.
Nataša Tadić
