Navršavaju se četiri godine od početka ruske invazije na Ukrajinu. Najkrvaviji rat u Europi u posljednjih 80 godina i dalje je daleko od završetka. Pomaci na ratištu su minimalni, a žrtve na obje strane goleme. Europska unija, koja želi nastaviti politički i gospodarski pritisak na Moskvu, dan uoči ulaska rata na istoku Europe u petu godinu nije uspjela postići dogovor o novom paketu sankcija Rusiji. Blokirala ga je Mađarska.
Unatoč diplomatskim naporima, malo je znakova da se ijedna strana priprema za kraj rata. Razmjere sukoba možda najjasnije pokazuju groblja, koja se šire diljem zemlje.
Poslijeratna obnova Ukrajine koštat će oko 588 milijardi američkih dolara (više od 500 milijardi eura) tijekom sljedećeg desetljeća, a posljedice rata osjećat će se generacijama, navodi se u zajedničkom izvješću Kijeva, Svjetske banke, Europske unije i Ujedinjenih naroda objavljenom u ponedjeljak.
“Troškovi obnove nastavljaju rasti i sada se procjenjuju na 587,7 milijardi dolara u razdoblju od deset godina, što je protuvrijednost tri BDP-a Ukrajine iz 2025. godine”, navodi se u izvješću.
Dokument, koji svake godine procjenjuje štetu nanesenu Ukrajini od početka ruske invazije 2022. godine, zajednički pripremaju Svjetska banka, ukrajinska vlada, Europska komisija i UN.
Ukrajinci, ili barem velika većina onih koji nemaju mogućnost života u inozemstvu, ne odustaju od neovisnosti svoje države, ni od europskih aspiracija. Ipak, nakon iscrpljujuće četiri godine rata i golemog broja žrtava, jasno je da je teško nastaviti ratovati istim intenzitetom. Procjenjuje se da bi do proljeća, koje stiže za gotovo dva mjeseca, ukupan broj ukrajinskih i ruskih žrtava mogao dosegnuti dva milijuna.
Ukrajinci žele kraj rata, ali ne pod svaku cijenu. Ne žele da njihov predsjednik, Volodimir Zelenski, pristane na predaju cijelog Donbasa, što je čvrst uvjet Moskve za bilo kakav sporazum.
Kada se govori o takozvanim “običnim” građanima, riječ je o ljudima koji su mobilizirani, koji rade u ratnim uvjetima od početka sukoba, koji noći provode u skloništima, ženama, djeci, starijima i bolesnima. To su ljudi koji se, zbog nestanka struje i grijanja, pješice penju do dvadesetog kata nebodera na lijevoj obali Dnjepra i to više puta dnevno.
