U Sarajevu je u 84 godini preminuo Jovan Divjak predsjednik Udruženja “Obrazovanje gradi Bosnu i Hercegovinu”. Ova tužna vijest odjeknula je među građanima u BiH koji su ovog čovjeka iuznad svega poštovali i isticali njegov primjer istinskog domoljuba Bosne i Hercegovine koju je snažno branio devedesetih godina.
Jedan od najutjecajnijih intelektualaca sadašnjice, francuski filozof, pisac i novinar Bernard-Henri Levy oprostio se od Jovana Divjaka.
“Jedinog čovjeka kojeg sam ikad nazvao “Moj general”. Zvao se Jovan Divjak. I upravo je umro, u Sarajevu: bio je branitelj i zaštitnik Grada; i ostao je, sve do svog posljednjeg dana, njegovo utjelovljenje. Tuga. Bratstvo. I sućut mojim sestrama i braći iz Bosne”, napisao je Levy.
“Težak dan za sve bh. patriote. Preminuo je čika Jovo, jedan od najvećih simbola herojske odbrane BiH. Hvala mu za hrabrost, optimizam, znanje i nadu koju je svojom pojavom i angažmanom ulivao Sarajlijama tokom opsade. Sretan sam što sam ga imao za prijatelja. Čuli smo se prije dva mjeseca, bio je teško bolestan, ali i dalje vedar. Zamolio me je da mu nadjem intervju iz Dana koji je sa njim napravio rahmetli Karim u septembru ‘93. Hvala za sve, Generale, nikad te necu zaboraviti”, napisao je Senad Pećanin.
“Doviđenja, čika Jovo. Zauvijek ste u mom srcu. Oficir i džentlmen, vitez, dobrota, snaga. Nekako sam mislila da nikada nećete otići, bila uvjerena da, nekim čudom, takvi poput Vas vječno bivaju tu, negdje. Naš zajednički put za mene će ostati privilegija koju sam imala. Hvala za stotine sati ljubavi. Neka Vam je laka zemlja. Konačno ste sa svojom Verom”, piše Senka Kurt.
Divjak je bio jedan od osnivača i inicijator ideje o stvaranju današnjeg Udruženja “Obrazovanje gradi BiH” u koje je ugradio svoj životni rad i sebe. Filantropska ideja je vodilja ovog Udruženja na čijem čelu je Jovan Divjak bio punih 27 godina.
Nosilac je velikog broja priznanja za društveno – koristan i humanitarni rad, a najvažnija su: Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva, Legija časti Republike Francuske, Orden Lafayette, Plaketa Međunarodnog komiteta lige humanista, Premio Takunda (Italija), Graditelj mira 2013. (Katalonski međunarodni institut za mir)…
“Kao da je nestao cijeli jedan život koji sam poznavala. Znam ja da ćemo svi jednom otici, ali do tada valja ostati. Šetati ulicama koje nikad vise neć biti iste bez vašeg lica, bez vašeg pozdrava, bez našeg zagrljaja. Kad se uredimo i odemo u pozorište, više vas neće biti na sjedištu ispred. Ostat će odjek praznine umjesto odjeka glasnog smijeha usljed sale koju biste dobacili usput. Zvala sam vas prije koji dan i prvi put ste mi bili nedostupni. Nisam znala da je zauvijek. Ni slutila. Obećali ste mi žzivjeti do 87., mada bi i to bilo premalo, ali eto moglo je. Užasno sam tužna jer ste za mene bili bijeg od ove ružne stvarnosti, bili ste moja mala zabluda da je svijet dobar, bili ste mi i utjeha i primjer, onaj na kojeg bih se pozivala kad bi me uvjeravali da su svi isti, bili ste mi vjera u ovaj grad i bili ste mi učitelj. Bili ste mi zapravo velika, iskrena ljubav. Hvala vam što ste mi je vraćali. Raj, džennet, ćika Jovo, to je mjesto koje je napravljeno za vas. Odmorite se”, napisala je Emela Burdžović.
Svoj doprinos je dao na brojnim međunarodnim konferencijama i seminarima, zalagao se za poštivanje dječjih i ljudskih prava kao i za kvalitetno i potpuno obrazovanje.
