Naslovna Razgovor Božićna poruka fra Željka Nikolića, gvardijana Franjevačkoga samostana u Tuzli

Božićna poruka fra Željka Nikolića, gvardijana Franjevačkoga samostana u Tuzli

430
Tuzla, BiH - 23. decembar 2021: Gvardijana Franjevačkoga samostana u Tuzli fra Željko Nikolić ( Ahmed Bešić - Anadolu Agency )

Prigodom proslave utemeljujućih događaja naše kršćanske vjere, kakav je i Božić kojega kršćani čitavoga svijeta ovih dana slave, važno je podsjetiti na neke bitne poruke koje ti događaji sa sobom nose. Za svijet, za kršćane i za nas ovdje u Tuzli i Bosni i Hercegovini, kaže fra Željko Nikolić gvardijan Franjevačkog samostana Svetih apostola Patra i Pavla, Tuzla čiju Božićnu poruku prenosimo u cjelosti:

U Božiću, svetkovini Isusova učovječenja, kršćani prepoznaju radikalnu novost Božje objave čovjeku i svijetu, a ta radikalna novost tiče se prvotno čovjeka, njegova života, njegovih odnosa i njegove budućnosti u svijetu, koji je, nažalost, danas, usljed globalne pandemije koronavirusa, postao tjeskobno mjesto straha, distanciranja, isključivanja drugoga, svijet zidova i nepovjerenja. Globalna pandemija, najava ratova, borba za moć i utjecaj rezultiraju i globalnom psihozom straha, mržnje na Drugoga, isključivanjem stranaca i ljudi drukčijih uvjerenja i religija.

U našemu lokalnom bosansko-hercegovačkome iskustvu ta svjetska potreba zatvaranja i zarobljavanja u male izolirane identitete još je više pojačana uskogrudnim i isključivim politikama „nacionalnih interesa i nacionalnih prava“, potpomognutim često političkim religijama i politiziranim konfesijama. Rezultat je podjednak kao i na globalnoj razini: ističu se, nauštrb iskrenih međuetničkih i međuvjerskih odnosa, izolirani i zatvoreni identiteti naroda, nacije, entiteta, ukratko ideje zemlje i krvi. Pandemijske „politike“ samo su pojačale te trendove, s naglaskom da se tijekom zadnjih dviju pandemijskih godina kod nas izgubio čak i onaj stoljećima njegovani refleks komšijske solidarnosti i odgovornosti za drugoga.

I globalno i lokalno, a vezano za koronavirus, svemu se tome pridružuje strah od gospodarske nesigurnosti, koji sa sobom u život običnoga čovjeka uvlači sumnju da naš, kakav-takav, kapitalistički poredak ne donosi materijalno blagostanje te da proizvodi još više selilaca, siromašnih, neobrazovanih i manje vrijednih ljudi u kulturi umnažanja kapitala, „tržišne religije“ i ideologije gospodarskoga rasta. Naš svijet i naša zemlja, koja se konstantno guši u vlastitom nedefiniranom ustavnome i gospodarskom ustrojstvu, kao da su zaboravili da svijet i međuljudski odnosi počivaju na načelima pravednosti, solidarnosti, odgovornosti i ljubavi čovjeka za čovjeka. U svim ovim pandemijom i globalnom politikom narušenim unutarsvjetskim procesima stradava upravo taj čovjek pojedinac, po kršćanskoj vjeri i antropologiji Božje stvorenje sa dostojanstvom i svojim pravima, koja su iznad svakoga uskogrudnoga političkoga ili ekonomskoga interesa.

Svjesni svih tih strahova i negativnih procesa koji opterećuju svijet i našu zemlju, kršćani u Božiću, Božjemu iskoraku u naše ljudsko postojanje i naše ljudsko tijelo, pronalaze izlaz, pronalaze način kako živjeti svoje konkretne živote s iskrenom nadom da i svijet i naša zemlja mogu biti smisleniji, pravedniji, bolji, iskreniji i zdraviji. Ako je Bog toliko naklonjen čovjeku da postaje sudionik ljudske patnje i radosti do kraja, do same smrti, onda kršćanin i svaki iskreni čovjek može svladati sve te nametnute strahove, isključivosti, mržnju, nepovjerenje i bolest. Božić zapravo poput cjepiva u čovjeka polaže antitijela koja kreiraju smisao života u svijetu kojim luta, on razbija nametnute strahove čovjeka od čovjeka i pronalazi nove putove obnove povjerenja među ljudima.

Iz toga razloga kršćani cijeloga svijeta i našega grada žele, u radosti i toplini ovih svečanih dana, bolesnom, ustrašenom i poniženom čovjeku ponoviti one velike, evanđeoske riječi: „Ne bojte se! Evo, javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin“ (Lk 2,10-11).

Tu poruku koja razbija strahove, isključivost i nepovjerenje u našemu svijetu želimo podijeliti sa svima, sa zdravima i bolesnima, s bogatima i siromašnima, s onima koji imaju političku ili religijsku odgovornost u javnome prostoru, s onima koji grade ovdašnje nepravedne ekonomske strukture, sa svakim čovjekom dobre volje u našemu voljenom gradu, u našoj domovini Bosni i Hercegovini i diljem svijeta.

Franjevci koji u svome naviještanju i djelovanju u Bosni već stoljećima upravo naglašavaju ovu božićnu, otvorenu, minornu, malu i „siromašku“ teologiju Boga, čovjekova suputnika i supatnika, žele da ova poruka oživi u konkretnosti naših ljudskih susretanja, u pravednijoj i odgovornijoj politici, u solidarnoj ekonomiji i ljudskijem pravu te u boljem životu sve naše braće i sestara u ovoj lijepoj zemlji.

Svim kršćanima našega grada, naše zemlje i cijeloga svijeta ovom porukom nade želim čestit Božić, a svima dobrim ljudima našega grada i domovine, želim svako dobro, Božji blagoslov i sreću u novoj 2022. godini.

Fra Željko Nikolić, gvardijan