Piše: Jozo Šarčević, polis.ba
Vlasti tako jednostavno manipuliraju narodom kao da su uvjerene da većina stanovništva boluje od paranoje, kronične duhovne bolesti koju karakteriziraju bolesne ideje proganjanja. Nude im se kao „moćni“ zaštitnici.
Bosna i Hercegovina je na drugom mjestu u Europi po broju umrlih od posljedica koronavirusa prema broju stanovnika. Svakog dana u zadnjih mjesec dana umre u prosjeku više od 60 ljudi. Prema službeni podacima do danas ih je umrlo 7628. Brojka je zasigurno veća ako se pridodaju i oni koji su umrli kod kuće i nisu dio službene statistike.
Već više od godinu dana slabašni zdravstveni sustav, kojeg održava na životu veliki broj altruističnih liječnika i medicinskih sestara, usmjeren je gotovo isključivo na borbu protiv virusa zbog čega su na „čekanju“ tisuće pacijenata kojima treba neka vrsta zdravstvene usluge. O psihološkim posljedicama će se tek govoriti kada sve prođe. A neizbježne su, nažalost. Sistematski devastirana ekonomija probila je „sedmo“ dno. Ionako velik broj nezaposlenih, dodatno se povećao i stalno raste. I tako dalje.
Odgovor vlasti na krizu je – nikakav. Do sada je u državu stigao zanemariv broj vakcina, uglavnom isprošena sadaka od nekoliko stranih vlada. Vlast također nije odgovorila adekvatnim mjerama da bi se spriječilo širenje virusa. Najveća mjera je policijski sat kojim se zabranjuje izlazak i šetanje ljudima u večernjim satima. Iako se ta mjera čini opravdanom s jedne strane, ipak se možda trebao pronaći drugi način da se spriječe eventualna opasna okupljanja i grupiranja ljudi. Vjerojatno vlast tom mjerom, za nju najlakšom i najjeftinijom, želi ostaviti dojam da se ipak nešto ozbiljno poduzima.
Osim što vlasti – državna, federalna, republičkosrpska, kantonalne – nisu dakle gotovo ništa poduzele da koliko toliko zaštite narod, one su, čini se, dale izravan doprinos da broj mrtvih bude još i veći. Ako se pokaže istinitim ono što svjedoči rodbina pojedinih umrlih na Univerzitetskom kliničkom centru u Sarajevu i pojedini liječnici ondje zaposleni, to će biti jedinstven slučaj u svijetu da su vlasti svjesno slale ljude u smrt, priključujući ih na respiratore „ubojice“, da bi time dobili argument na suđenju u aferi „Respiratori“ u kojoj je za korupciju osumnjičen i predsjednik Vlade FBiH. Ako se to dokaže, vlast – ljudi u vlasti s konkretnim imenima i prezimenima – bit će ustvari dokazane ubojice vlastitih građana.
Sav raskoš nesposobnosti i nemara vlasti, državne i federalne posebno, postao je toliko očit da ga više nije bilo moguće sakriti od javnosti. Pred tom očevidnošću čak su bili zašutjeli stranački poslušnici, vojska ulizivača vlastima i botovi. Ni brojni nacionalistički mediji, krenuvši od najčitanijeg portala u državi, nisu mogli posve zaobići sve skandale vlasti. Postala je ustvari očita kao nikada do sada sva banalnost, jad i zlo nacionalističkih politika i nacionalističkih vođa.
Zlo je nažalost moćna i dosjetljiva stvarnost, i umije vladati jer zna kako ljude opčiniti i zavesti. Temeljna taktika kojom se služi je odvraćanje. Uz pomoć propagandne mašinerije ponovno je, kao bezbroj puta do sada u kriznim situacijama, s najviših razina državne vlasti započela priča o ratu i prekrajanju granica. Majstori manipulacije, oni koji su najodgovorniji za katastrofalno stanje vezano za koronu, ali i općenito, bijes naroda i negativne emocije koje s pravom trebaju biti usmjerene prema njima, uspješno kanaliziraju prema drugim narodima. Dok svakog dana deseci ljudi umiru u uvjetima nedostojnim ljudskih bića, oni se “bore” za državu i entitete. Nisu u stanju organizirati ni nekoliko volontera koji će se u bolnicama javljati na telefon i obavještavati rodbinu o njihovim bolesnima!
Vlasti to rade tako jednostavno kao da su uvjerene da većina stanovništva boluje od paranoje, kronične duhovne bolesti koju karakteriziraju bolesne ideje proganjanja. Nude im se kao „moćni“ zaštitnici.
Nadamo se ipak da nas većina u BiH nema tu kliničku sliku. Potvrda za to svakom pojedincu bit će aktivno suprotstavljanje kriminalcima na vlasti koji već desetljećima vladaju lažima i obmanama. Svatko se u okviru svojih mogućnosti mora suprotstaviti, najprije zbog sebe samoga i zbog osoba do kojih mu je najviše stalo, a onda i zbog društva u cjelini.