Vlada Tuzlanskog kantona nedavno je usvojila zakonske izmjene vezano za pravo na jednokratnu novčanu pomoć za treće i svako naredno novorođeno dijete u iznosu od po 1 500 KM.
Razlika u odnosu na dosadašnju praksu je što se izmjenama tretiraju i djeca iz više različitih brakova ukoliko imaju istog jednog roditelja, ali i samohrane majke koje nisu u mogućnosti dokazati očinstvo svojoj djeci. Ovim mjerama Vlada Tuzlanskog kantona namjerava ojačati pronatalitetnu politiku. Koje su dobre, a koje loše strane ovakvog pristupanja kompleksnom problemu današnjice u Bosni i Hercegovini za Hrvatski glasnik je pojasnio magistar socijalnog rada Adnan Drndić, voditelj Platforme socijalni radnik 24 sata online.
Prema informacijama sa kojima raspolaže Platforma socijalni radnik 24 sata online, u prošloj godini je pravo na jednokratnu pomoć za treće i svako naredno novorođeno dijete ostvarilo oko 300 porodica.
Novim mjerama ovaj broj će se povećati na oko 400. Odlična je stvar, smatra Adnan Drndić, voditelj platforme, što su ovim zakonom sada obuhvaćene i kategorije roditelja koje su do sada, na izvjestan način, bile diskrimisane prethodnim odredbama zakona. Sjajno je i što će novac pomoći roditeljima odmah nakon rođenja djeteta. Iako mjeru smatra dobrom i poželjnom, Drndić ističe da ona neće biti efikasna u cilju u kojem se promovira, jer se ipak radi o jednokratnoj pomoći.
„Lično nisam zagovarač jednokratnih materijalnih pomoći zato što one stvaraju ovisnike o materijalnim pomoćima. Govorimo sad o općim jednokratnim materijalnim pomoćima koje se mogu koristiti dva puta godišnje bez obzira na to o kakvoj situaciji se radi. Bitno je samo da su tražioci pomoći socijalno ugroženi“, ističe Drndić.
Propisanim mjerama će se znatno pomoći socijalno ugroženim obiteljima gdje je i najviše roditelja sa troje i više djece. S druge strane, materijalno osigurane obitelji se ne odlučuju ni na drugo, a posebice ne na treće, četvrto ili peto dijete. Problem ovdje nije novac, nego sustav.
„Mi prvo moramo osigurati dobar sistem, ustabiliti državu. Mi moramo imati jako dobar zdravstveni sistem, obrazovni i socijalni sistem. Kad imamo te tri komponente, ta tri stuba društva, kada su oni jako sigurni, onda te mjere sa povećavanjem novčanih primanja porodicama, mogu imati efekta na pronatalitetnu politiku.“
Za sličnim mjerama koje je poduzela Vlada Tuzlanskog kantona s ciljem jačanja pronatalitetne politike je posegnula i Njemačka. Međutim, sustav koji je ova zemlja omogućila svojim građanima je čvrst i obitelji ne žele otići iz zemlje u kojoj žive. U Hrvatskoj su ovi poticaji tri puta manji nego u Bosni i Hercegovini pa je to hvale vrijedno u našem slučaju, ali problem se mora rješavati na višim razinama vlasti i ogledati u stvaranju zdravijeg okruženja za obitelj.
„Vlada Tuzlanskog kantona ovo predstavlja kao pronatalitetnu politiku. To jeste jednim dijelom, ali da bih objasnio i zašto nije moram napraviti jednu paralelu sa npr. Republikom Njemačkom. Njih uzimam za primjer, jer su oni 2015. godine izašli iz te faze jačanja pronatalitetne politike koja je krenula prema gore. Oni su odredili po glavi stanovnika za takve politike, strateškim mjerama oko 1.177 eura po glavi u slučaju da neko od njih dobije dijete. Njihova pronatalitetna politika je takva da su oni maksimalno povećali primanja za roditelje, porodilje i samu djecu, ali prije toga su osigurali sigurnost života generalno za sve građane.“
Jednokratna novčana pomoć za svako treće i naredno novorođeno dijete je značajna, naročito u socijalno ugroženim obiteljima. Materijalno osigurane obitelji u Bosni i Hercegovini rijetko se odlučuju čak i za drugo dijete zbog, kako često ističu, lošeg okruženja za stvaranje obitelji, pa zbog toga, a ne samo zbog novaca odlaze živjeti u zemlje koje imaju izgrađene stabilnije temelje društva.
E.A.
