Mirin okrugli sto je bio zastrt heklanim stoljnjakom. Sklanjala je stoljnjak čim zalije kafu da kojoj od žena slučajno ne kane koja kapljica smeđeg napitka. Imale su dovoljno vremena da se prije kafe dive zahtjevnoj mustri. Onda bi na sredinu stola stavljala podmetač, na podmetač džezvu litrenjaču iz koje se puši, pa je ljevala sok u čaše puštajući kafu da se malo slegne.
Govorile su uopšteno. Rečenice su im bile kao triješće koje treba da se razbukti u ozbiljnu, vatrenu priču kojom će se grijati za kafom. Imala sam osam godina i jedva sam čekala da saznam o čemu će taj dan pričati. Domaćica je nalila kafu. Čula su se prva srkanja. Naćulila sam uši i saznala da je današnja tema novi brak jednog čovjeka koji se ženio već nekoliko puta. Za njega se pričalo da ima više brakova nego razreda škole, a svaka ga je žena ostavljala zato što je bio nasilan. Uglavnom, ta se njegova nova žena odlučila malo raspitati o eventualnom čovjeku svog života, pa je prije udaje od jedne kone odavdje saznala sve pojedinosti o mladoženji. Ta ju je kona odlučila pokušati zaštititi sugerišući joj da na vrijeme bježi glavom bez obzira. Djevojka nije poslušala, pa em što se udala za budalu, ispričala je budali sve što je kona o njemu rekla igrajući na kartu odanosti bračnih drugova. Ljubavna idila je trajala jedno vrijeme baš kao i u prethodnim brakovima, a mladoženjina porodica se stalno nešto hinjski svetila koni koja se između “pametno” i “pošteno” odlučila na pošteno. Rasparčavali su kojekakve priče o njoj po selu, bacali joj smeće u njivu, pljuvali u stranu kada je gdje sretnu i činili sve te neke rabote koje izazivaju neugodnosti. Nakon što se mlada porodila, savršeni muž je postao preko noći nasilnik iz konine priče. Žene za stolom su se složile da se kona nije trebala petljati i da je sama sebi kriva za gnjev onih budala kao i za sve što proizilazi iz tog gnjeva. Ustanovile su da bi one šutale i da će uvijek ne znati ništa ako im se kad u životu ispriječi neko poput one djevojke. Mira je svima dosipala kafu iz one džezve. Nekoliko dana nakon ovog događaja rekla sam učiteljici da nije fer što je dječacima koji nisu imali dobre ocjene iz matematike, bosanskog i poznavanja prirode zaključila trojke, jer su iz fizičkog zaslužili čiste petice. Rezultat mog izlaganja je bio takav da je na kraju polugodišta učiteljica meni zaključila četvorke iz fizičkog i prirode, a dječačke trojke su ostale netaknute. Mnogi su mi rekli da sam postupila krajnje glupo i da ne trebam skakati sebi u stomak radi drugih, jer to isuviše košta. Mnogo se toga promijenilo od tada. No, neke su stvari ostale iste. Ljudi i danas dan savjetuju svojoj djeci da u svakoj situaciji igraju pametno, a Bogu se mole da im djeca uvijek budu toliko sretna da na životnom putu nalete na one koji između pametno i pošteno biraju pošteno.
