Prije dvije godine pošalje meni jedna drugarica link nekog kursa za digitalni marketing. Pošto je korona zaustavila mnogo toga, imala sam slobodnog vremena za izvoz, pa rekoh hajde da vidim šta ima na tom kursu. I tako počne on lajn kurs. Predavač od mene mlađi deset godina, malo je štekuckao prvih pola sata i između svake je rečenice ubacivao ono poštapalicu “ovaj”. Onda se opustio i vodio razgovor sasvim solidno. Tema je bila instagram, ono kako profil dovesti do faze cvjetanja i sukladno tome konačno razviti biznis predstavljeni na instagramu. Kaže on da nam stalno u mislima mora biti to kako funkcioniše algoritam. Taj algoritam je nešto poput nevidljive mašinerije koja radi u našu korist ako mi radimo u svoju koristi i koja radi protiv nas onda kada mi radimo protiv sebe. Onda poče navoditi primjere. Pišem ja bilješke u svesku.
Uglavnom, objasni on nama da nas takvi samo koče i da nam zaustavljaju saobraćaj na putu do uspjeha. Reče i da će nam se smanjiti broj pratilaca, ali nema veze, jer će se sve to kompenzovati cvjetanjem profila, a kada profil procvjeta, onda moramo djelovati munjevito i privući nove ljude, ali bez brige, algoritam radi za nas. Onda nas posavjetova da je najpametnije da pratimo što manje ljudi, najoptimalnije jednocifren broj, jer to algoritmu poručuje da zaista vrijedimo, a da s tim jednocifrenim ili eventualno dvocifrenim brojem pratilaca stalno komuniciramo – lajkom, komentarom, porukama… Pih, ja sam praćenje uzvraćala svima, nekako mi to bilo korektno pa sam dogurala do sedam hiljada ljudi koje ja pratim. Izričito zabrani da se prate poznati, jer to ide samo u njihovu korist i onda umjesto da nas predlaže njihovim pratiocima, algoritam samo nama servira poznate koje prate ti poznati koje mi pratimo. Posavjetova nas da javne profile ne pratimo, jer njihov sadržaj svakako možemo konzumirati i bez praćenja. Bezveze – pomislih, pa fer je makar zapratiti nekoga ko nam je zanimljiv. Ispričao je on još mnogo toga, svi mi učesnici kursa smo se međusobno zapratili. Moj se život usljed nekih okolnosti, o kojima ću neki drugi put, znatno promijenio prije dvije godine, pa mi se nije dalo da primijenim ona pravila čistke sa besplatnog kursa, jer sam imala prečeg posla, a istini za volju, i nisam ja neka instagramuša koja radi po pravilima već se i tu se kao i svugde vodim isključivo srcem. Međutim, neka sam pravila sa kursa počela primjenjivati u životu. Odstranila sam iz svoje svakodnevnice dosta osoba koje su uredno ćutale i mutile čekajući da šta pogriješim da bi se oglasile, kao i one osobe slike ima, tona nema kada bi svako ko ima iole savjesti pustio ton, osobe s kojima sam imala interakciju samo kada njima nešto treba, osobe s kojima mi nije bilo ni malo prijatno, ali sam ih podnosila zato što se družimo od djetinjstva, dakle više od dvadeset godina, zato što smo rod, zato što smo išli u školu skupa, zato što su mi nekad valjali iako sam im se bezbroj puta odužila, zato što su mi njihovi nekad valjali, zato što smo komšije… Svemirski je algoritam negdje gore na nebesima sve to upratio i odlučio da radi u moju korist, jer sam i ja prestala raditi protiv sebe. Jeste da je sa mnom nakon toga ostao samo jednocifren broj ljudi, ali ništa za to, barem imamo fanatstičnu interakciju i svaki dan sve više i više cvjetamo. I da, ona me ekipa kursadžija uljučujući i voditelja kursa otpratila sa instagrama iako imam i profilnu, iako objavljujem redovno, iako sam im redovno lajkala i stavljala srcad u komentare baš kao i oni meni, pa se uštinem za svaki slučaj da provjerim da, ne daj Bože, nisam umrla?!
