Dođe do Zeničanki vijest da je Anto promijenio ime u Admin, pa i njima bi jasno koja mu je od njih dvije zapala za oko – ona koja se Bogu moli na arapskom. Malo je ta za oko zapadnuta počela jordamiti, ali samo malo da se ne bi ne daj Bože kome sa strane učinilo da je veseli činjenica da je probrana. Ova druga je malo digla nos, ali samo malo da ko sa strane ne bi pomislio da je ljubomorna na drugaricu koju je ona dovela u selo. Antinicu prozvaše Adminovica, pa se ona požali Antinoj sestri koja odluči da je pravo vrijeme da brata skine s fejzbuka. Prvo je odlučila porazgovarati s njim, a ako razgovor ne bude pio vode, onda će ona već iznaći adekvatne mjere.
– Brate, jesi li ti lud? Znam da si život promijenio radi otog fejzbuka i da selo svašta priča, al’ zar je moralo doć’ do toga da vjeru mijenjaš? Sad nam se mame i tate u grobovima okreću. Ni na onom svijetu im ne daš mira. De da tebi tvoja seka neke stvari kaže…
– Ma kakav ja i vjera, jadna ne bila. To je selo izmislilo jer sam posto admin!
– Ne pominji mi to ime! – frknu sestra.
-To nije ime već funkcija, skraćenica od administrator.
– Ko je tebi dodijeli da mi je samo znat’?! Pa što ne vičeš po selu da si administrator?
– Sve sam ja to objasnio S., on će te informacije dalje distribuirati, pa će se selo osvijestiti.
– S.? Teško onome ko petlja s njim. S njim njegovi ne mogu, a da ti možeš! On vidi kera, pa po selu priča da je vidio vuka.
Anto odluči sazvati na sijelo i pozvati neke od najglasnijih u selu, pa im uz hladnu platu održati jedan seminarčić o njegovoj novoj funkciji da se malo osvijeste i da prestanu pričati nebuloze. Na internetu je pohvatao savjete o tome kako se organizuju ovakve vrste druženja i sve je smislio šta će reći.
– Dragi moji – izjavi Anto prisutnima – uz posluženje i piće sam vam stijo ispričat’ neke jako bitne stvari. Svi su od vas čuli da sam ja post’o administrator jedne od…
– Ima l’ od toga keša? – upita neko.
– Seminar je uspješan onoliko koliko slušaoci učestvuju. Koristi ima, keša nema. Naime – znojio se Anto dok objašnjava – koristi od ove grupe imaju mnogi, jer se tu stiču razna znanja, a steći znanje je vrednije od svih para ovog svijeta.
– Kaka znanja?
– Pa eto, na primjer, jeste li vi znali da delfini i kitovi nisu ribe nego sisari k’o i mi ljudi?
– Njemu se izgleda još doji. – izvali neko, pa se ekipa ismija.
– Čuj delfin nije riba! – izjavi S. – Pa đe onda nauči nako dobro plivat’?
– U školi za plivanje, cener čas! – dobaci neko.
– Pustimo sad to – prekide Antan šegu – hoću da vam kažem još neke stvari. Da li ste znali da mravi nikad ne spavaju.
– K’o ni one tvoje Zeničanke! Prođi u po dana u po noći, vidiće te!
– Ma nisu moje! De da mi nastavimo. Štakori se razmnožavaju tako brzo da u samo dvadeset mjeseci štakorski bračni par more stvoriti populaciju koja broji više od milion jedinki.
– Njemu je do razmnožavanja. – ču se sa kraja stola.
A onda Antanu puče film, dernu sakom od sto i zaboravi na sve savjete sa snimka za organizovanje seminara.
– Ko još jednom mene uzme u usta i uzbuni mi fameliju izmišljotinama ima da mu se prikučim k’o vuk i to kad se budu radili poljski radovi, pa ću ga onda vrebat’ i kad se iskuči đe radi sebe, slikaću ga ovijem mobilnim gologuza. I to nije sve, te ću slike pokačat’ u sve grupe u kojoma sam, a metniću ih i na svoj profil. A sad svi svojiem kućama, pa tam ženama dobacujte ako smjednete.
– Mogu l’ ja, rođo, prvo do kupatila? – upita S.
– Ti neš nikud! Sad ćemo nas dvojica pit’ do zore, a vi se ostali penjgajte okle ste i došli. Ja vama budala o delfinima pričam, a vi se niste odmakli dalje od krave i prasića! Napolje!
