Piše: fra Mario Katušić
U vjeronaučnoj nastavi i u nedjeljnim propovijedima advent redovito objašnjavamo kao vrijeme priprave za skorašnji Gospodinov dolazak. Bog s nebesa utjelovio se i dolazi među nam kao novorođenče. Za Božji dolazak potrebne su pripreme, potrebno je promjeniti odnos prema sebi i ljudima s kojima živimo. Isus Krist, dolaskom u malom djetetu, pokazuje koliko mu je čovjek važan. Svoje djelovanje počinje iz neugodnosti štale, odbačenosti društva, protjerivanja iz rodonoga kraja. Isus ne dolazi u već lijepo pripremljeno mjesto nego dolazi u stvarnost obićnog čovjeka, siromašnoga čovjeka.
Pored razmišljanja o adventu, kao vremenu za pripravu, ono je prije svega liturgijsko vrijeme. Stoji na početku novoga vremena, nove liturgijske godine. Pozicijom, unutar liturgijske godine, označava novo vrijeme. Vrijeme u kojem se susreću Bog i čovjek i vrijeme u kojem se podsjećamo da će Bog ponovno doći. Advent nije samo vrijeme sjećanja na Isusov povijesni dolazak nego i vrijeme u kojem iščekujemo Kristov ponovni dolazak. Došašće je u prvom redu vrijeme radosnog iščekivanja.
Druga nedjelja u prvi plan stavlja lik sv. Ivana Krstitelja, koji je narod pripremao za Gospodnji dolazak. Ivan, svojim propovijedanjem, stoji na početku novoga vremena, a zatvara staro doba. Taj Ivanov glas i danas odzvanja i poziva svakoga na obraćenje, na oslobođenje od robovanja grijehu, ali i robovanja ljudima. Možda, još važnije, osloboditi se loših mentaliteta koji godinama usmjeravaju živote i čine od njih loše živote, osobito je to prisutno na našim prostorima u kojima biti rob postalo način žiljvenja.
Advent je, upravo, prilika za razmišljanje o dosadašnjim praksama, osobnim lutanjima, međuljudskim odnosima koji su zamršeni ali i pogleda prema budućnosti. U ovom vremenu iščekujemo Kristov dolazak, koji donosi novo vrijeme, to iščekivanje novoga vremena je prilika i za osobnu zajedničku bolju budućnost.
Vrijeme koje dolazi traži od nas da ostavimo stare loše odnose. One čine današnju krizu i drženas u potlačenom stanju, stanju robovanja. Mnogi naši vlastodršći se trude da zadrže ovakvo stanje, stanje straha od drugoga, tjeraju nas u vlastite kutove iz kojih se agresivno borimo protiv drugih. Drugi nam je namjerno predstavljen kao opasnost i neprijatelj. Današnji naši robovlasnici kreiraju tešku ekonomsku situaciju da bismo ovisili o njima, divili im se za mrvu dostojanstvenoga života. Takav život ne treba imati ni jedan čovjek, takav život je potreban promjene.
Sv. Ivan Krstitelj nas pripravlja da se otisnemo u slobodu, u Kristovo vrijeme koje brani dostojanstvo svakoga čovjek. Da bismo dostigli vrijeme slobode, potrebno je da se oslobodimo vlastitih unutarnjih robovanja, strahova, ograničenja i da budemo otvoreni za novo. Unutarnji, ukorijenjeni stavovi, često su prepreka i za novi svijet, za novi odnos.
Također, u ovom vremenu smo pozvani da se olobodimo raznih vanjskih imperatora, poput Tiberija i Poncija Pilata, koji će lako oprati ruke. Često smo robovi takvih ljudi jer njihova nas moć straši. Važno se, također, osloboditi ulizica poput Heroda i brata mu Filipa koji nemilosrdno pljačkaju narod, a sposobni su ubiti svakoga tko se usudi usprotiviti ili izdići iznda njih. Takavi primjeri su u našoj svakodnevici prečesti. Važno se osloboditi i duhovnih dostojanstvenika, poput Kajfe i Ane, koji zbog vlastitoga interesa stoje nasuprot Božjem pozivu. Svjedoci smo da je naše vrijeme prepuno takvih duhovnika.
Pripravljajući se za slavljenje Božića iskoraknimo u novo vrijeme. Počnimo biti novi ljudi koji su sposobni izazvati krizu dosadašnjih loših ponašnja i dosadašnjih loših struktura. Pozvani smo, kao Isusovi učenici, mjenjati svijet prema boljem.
