Hiroshima, grad na jugozapadnom japanskom otoku Honšu, osnovan je na šest otočića na delti rijeke Ôte, davne 1594. godine. Godine 1940. grad je imao više od 340 tisuća stanovnika.
U suton Drugoga svjetskog rata, 6. kolovoza 1945., na Hirošimu je bačen Mali dječak – prva atomska bomba američke vojske. Prema američkim procjenama, ubijeno je ili nestalo 60 do 70 tisuća ljudi, a još više ih je ostalo bez svojih domova. Udar je uništio više od 10 kvadratnih kilometara grada, potpuno razorio 68 posto zgrada, a još 24 posto oštetio.
Bio je to kraj Hirošime ili – novi početak. Još krajem 30-ih godina 20. stoljeća fizičari iz Europe i SAD-a shvatili su da se fizija urana može iskorisiti kako bi se stvorilo izuzetno snažno eksplozivno oružje. U kolovozu 1939. Albert Einstein poslao je pismo američkom predsjedniku Franklinu Rooseveltu u kojem je opisao otkriće i upozorio na moguća slična istraživanja u drugim zemljama. U najvećoj tajnosti, američka je vlada 1942. godine pokrenula Manhattan – projekt koji je radio na razvoju atomskih naprava, prema uputama američkog fizičara Roberta Oppenheimera.
Snažna eksplozivna naprava punjena je izotopima urana ili plutonija koji se dijele u lančanoj reakciji. Eksplozija atomske bombe jednaka je eksploziji tisuće tona TNT-a. Poslije Hirošime, uslijedio je i drugi udar atomskom bombom. Bombom Debeljko koja je bačena na Nagasaki tri dana poslije, uništeni su životi još 40 tisuća ljudi.
Ove dvije bombe i napad SSSR-a na Mandžuriju natjerali su Japan na kapitulaciju, čime je završio Drugi svjetski rat. 6. kolovoza, svake godine tisuće ljudi okupljaju se u Memorijalnom parku. Hirošimu su Japanci proglasili Svetištem mira.
(HG)
