Slavljem svete mise na groblju časnih sestara na Josipovcu u četvrtak 19. ožujka proslavljena je svetkovina svetog Josipa.
Na ovome se mjestu, prozvanom Josipovac po svetom Josipu, potkraj 19. i početkom 20. stoljeća nalazio samostan s poljoprivrednom ekonomijom sestara Kćeri Božje ljubavi. Budući da su sestre preko pola stoljeća djelovale na Josipovcu, mnoge od njih su tu i završile svoj životni put, nakon čega su pokopane na groblju koje se danas nalazi na njihovu nekadašnjem imanju i zemljištu. Uspomena na sestre zaslužne za osnutak škole – nekadašnji Kloster, njihovu požrtvovnost, predanost svome pozivu i poslanju, živa je u sjećanju tuzlanskih katolika – onih još živućih koji su ih upamtili i uživo susretali, ali i mlađih naraštaja koje o njima znaju samo iz priča.
Zahvalnost i čuvanje sjećanja na njih tuzlanski katolici pokazuju posjećivanjem Josipovca dva puta godišnje kada sudjeluju na svetoj misi i mole za njih, ali i preporučuju se u njihove molitve. Znakovito, na svetkovinu svetog Josipa vjernici svojim pohodom na Josipovac pokazuju da je sjećanje na sestre živo i da je njihova prisutnost u našoj sredini ostavila neizbrisiv trag u životu nekoliko naraštaja tuzlanskih katolika.
Svetu misu je predvodio fra Marko Lovrić, župnik Župe Breške, koji je u propovijedi podcrtao dvostruku važnost Josipovca – ime koje nosi po svetom Josipu i počivalište časnih sestara koje su se ugradile u povijest vjerničkog i društvenog života grada u koji su došle svjedočiti karizmu svoje zajednice. „Veliki štovatelj svetog Josipa bio je sveti Toma Akvinski koji je rekao kako je zagovor svetca veći što se on nalazi bliže Bogu. Kada razmišljamo o svetom Josipu shvatimo da je sveti Josip, nakon Blažene Djevice Marije, najbliži Bogu. Od svetog Josipa možemo naučiti mnogo. Posebno je danas, kada su kršćanske vrednote poremećene i kada, pod različitim vidovima, na mjesto Boga dolaze druge stvarnosti i ponude, važno ugledati se na svetog Josipa i tako se ponašati u svome životu. Kao što je sveti Josip tiho i istinski svjedočio Božju ljubav i prisutnost Sina Božjeg, tako i mi trebamo činiti. S druge strane, naše su drage časne sestre pokopane na ovome groblju, druga važna stvarnost zbog koje smo se okupili i koju nikad ne smijemo zaboraviti. Stoga za njih i prikazujemo ovu svetu misu. I mi trebamo, poput njih koje su svoj život živjele za ime Isusa Krista, tiho, vjernički i hrabro svjedočile svoju vjeru, nastojati živjeti vlastito poslanje. Budimo poput svetog Josipa – hrabri, marljivi, tihi i kad treba šutljivi, pravi nositelji Božje poruke, blizine, mira i blagoslova“, poručio je fra Marko okupljenim vjernicima.
Nakon svete mise, kako je već uobičajeno, svi su s Josipovca svojim kućama otišli okrijepljeni kolačima i čajem.
Tekst: Mladen Bosankić / Foto: Danijel Marković
